Morala je ići na presađivanje koštane srži. Uz najbolje prognoze imala je još godinu dana života, a u slučaju nepresadjivanja koštane srži, upitala se? Anin izraz lica je bio ukočen i pun bola. Nije pustila nijednu suzu. Kad je stigla u kamp, nije bilo nikoga, svi ili su odmarali ili su, kako nije bilo posla, otišli nekuda. Danijel nije bio tu, otišao je u Njemačku na kongres. Ana se u šator ušunjala poput lopova i počela je bacati stvari. Prvo je zgurala stvari sa stola, zatim svukla posteljinu. Nakon toga, samo se spustila pored stola na pod i počela plakati, bolje rečeno, jaukati. Cijeli taj dan je provela plačući. Sljedećeg jutra je ustala jako rano, spakovala se i otišla da je niko ne vidi. U zagonetnom razgovoru telefonom rekla je da se vraća. Uputila se u Ameriku. Na aerodromu u Njujorku čekao je Hans, jedan od Anininih učenika.
Pitala je: „Kakva je situacija?"
Dok ju je Hans izvještavao, žurila je ka Aston Martinu koji ih je čekao ispred i odvezao u vilu. Tamo se našla sa svojim pravim prijateljem Ernestom. Izgrlili su se i izljubili. Otišli su u kancelariju koja se nalazila u prizemlju.
Ernest reče: „Razumijem zašto si otišla, ali ne i zašto si se vratila. Ne da mi nije drago..."
Utom ga je Ana prekinula: Bolesna sam, imam leukemiju, ne znam koliko ću još živjeti!" Ernest, vidno iznenadjen, rekao je da će naći najbolje ljekare i da postoje novi lijekovi.
„Nijedno naše bogatstvo, niti prijatelj ili moć ne mogu me izliječiti ili kupiti zdravlje, i ti to vrlo dobro znaš! Ja se i ne želim liječiti. Čemu sve to kad ne znam rezultat, ne, ne mogu to! Ne znam hoću li se izliječiti kad nemam ljubav svog života!"
„O Ana, mnogo si se zaljubila!"
„Ne da sam se zaljubila! On je ljubav mog života!"
„Znam sve, koristio sam moći, pratio sam svaki tvoj potez. Znam šta ti se dešavalo i nikad te nisam ispuštao iz vida."
„Čekaj malo, koristio si moći? Mislila sam da je dogovor da moći smijemo koristiti samo u operacijama, na tajnim zadacima za vladu."
„E moja Ana, nakon Markusove smrti i tvog odlaska sve se promijenilo. Znaš, nije bilo lako voditi Red bez tebe, pogotovu u ovim teškim vremenima. Vajat se potpuno okrenuo protiv nas. To više nije onaj naš prijatelj. Sada nam je neprijatelj.Više ga ne možeš prepoznati. Pridružio se Hektoru i Crnoj Daliji.[1] Njihov jedini cilj je da unište Red i tebe. Koliko god sam se trudio, uništio nas je fi nansijski, kompanijske dionice skroz su pale, odbor koji čine akcionari izgubio je povjerenje u nas. Ne samo to, vlada više koristi Crnu Daliju za svoje operacije nego nas, isključujući i zanemarujući činjenicu da je Crna Dalija, zajedno sa Vajatom, ubila i uništila nekoliko naših učenika i prijatelja. Njima, jednostavno, više nije stalo. Robert, mali Romeo, Ismael - njih više nema. Ipak, radi se o našim životima, životima naših učenika, životima nas svih, o svemu što smo učili, za šta smo obučavani, svemu što je Markus prenio na nas, o onome što je u nama, o onome što predstavlja ovaj Red, za našu budućnost! Moramo se boriti, pogotovu ti! Ti si nasljednica! Moraš se boriti, moraš se i liječiti! Znam, žao mi je…Znam Ana, nisi mogla podnijeti činjenicu da se nekad najbolja tri prijatelja bore jedan protiv drugog. Razumijem te, nisi htjela protiv njega, protiv Vajata. Medjutim, moramo ga zaustaviti. Što se tiče moći, dogovor je da ih smijemo koristiti za svakodnevne potrebe, ako želimo. Namjera Crne Dalije je da nas uništi i da stvori što više svojih zlih sljedbenika. Žele otkriti našu tajnu svijetu i legalizovati stvaranje naših moći u labaratorijama dok smo još djeca, bolje rečeno bebe. Kako bi dobili što više ljudi sa moćima, vlada treba donijeti zakon koji to podržava pod izgovorom da pomažemo spasiti svijet i zaštiti ljude. Dalija, ne čini to! Koriste svoje moći za kriminalana djela ne prezajući ni pred čim da bi stekli ogromno bogatstvo, a sve s ciljem stvaranja novog svjetskog poretka kojim bi oni upravljali. Iza svega toga sada stoji Vajat. A sad,da te pitam, kako stojiš sa
moćima?"
[1] Postoji istoimeni fi lm u režiji Barajan de Palme