„Ma, šta je tu moćno! To su, ionako, sve gluposti!" - rekao je Ernest – „Ana nikad ne može biti zla i nikad neće preći na stranu zla. To se neće desiti, a sada shall we. Ako nemate više pitanja, idemo dalje!"
„Opraštamo ti!" - svi su povikali u glas, poletjeli i zagrlili se.
Naime, većinu ove djece, uključujući Izabel, Ivon, Marka i Jakova, odgojila je Ana. Poput majke im je. Zato je njen alijas fenix. U vozu je došlo do teške borbe između Ernesta i Vajata. Nakon što je Ana pronašla spise i tek što je našla karticu za prolazak u sljedeći odjeljak, Vajatovi ljudi su isto učinili. Jedva je uspjela pobjeći. Ivon su teško ranili u rame, ali Marko joj je pomogao da se izvuče. U vagonu za izlazak Ani je pozlilo, srušila se na koljena, ali je uspjela izvući špricu sa lijekom i ubrizgati je da bi povratila snagu. Sve je to, nažalost, vidio Vajat. Na njegovom licu se ocrtalo zadovoljstvo, ali je, odjednom, poprimilo izgled zabrinutosti i tuge. Na sastanku sa čelnicima tajne vladine organizacije svi su bili oduševljeni, ali dok je Ana otišla u toalet, a Ernet prihvatao lovorike, začuo se aplauz. Bio je to Vajat. Govorio je da su to divno obavili i da je vrijeme da čestita. Posebno je želio da čestita Ani. Kad se vratila pružio joj je ruku čestitao na uspješno obavljenom poslu i na dugoj saradnji sa vladom. Napomenuo je da joj je ostalo par mjeseci života, spustivši joj ruku. Kada su otvoreni spisi, na najvećem od njih bila je Anina fotografi ja. Svi su bili zaprepašteni novim vijestima koje su čuli. Počela su komešanja. Krenuli su sa pričom kako bi bilo najbolje da Ana ostane u njihovom centru da je liječe. Medjutim, to je bio izgovor. Učinili bi sve da je zadrže, jer su se plašili njene moći i proročanstva koje je govorilo da će ona biti najmoćnija žena svijeta. Vajat je to podržavao.
„Vi stvarno zaboravljate ko sam ja!" - povikala je Ana hodajući galantno – „Ja sam Markusova nasljednica, ja sam Red, ja sam Fenix!"
Kada je to izgovorila, zasijao se njen privjesak fenixa koji joj je visio oko vrata. To je bio poklon od Markusa i znak da je ona sljedeća nasljednica, sljedbenica Reda već tri generacije.
„Naša saradnja više ne vrijedi, obustavlja se." - rekla je bacivši svoju propusnu karticu. „Sada ti ne moram reći da drastične mjere zahtijevaju drastične posljedice. Ovim tvojim činom rat između Dalije i Fenixa je na pomolu. Kako da znamo da nas nećeš odati sada kad nećeš raditi za nas i sa nama?" - rekao je Vajat, a čelnici su ga podržali
„Želiš rat, imaćeš ga, ionako je odavno počeo! Ja nikad nisam radiala za tebe ni sa tobom." - rekla je to sve gledajući Vajata pravo u oči, zatim se okrenula i otišla. Na Vajatovom licu ostao je smiješak.
Kad su posao i sudbina Reda u pitanju, Ana je bezkompromisna, nepokolebljiva, odlučna i hrabra, a njene odluke su ishitrene, ali sigurne. Samo je u Africi bilo drugačije. Stigao je poziv za Anu od Marie, medicinske sestre iz Afrike sa kojom je bila bliska. Zvala je na proslavu svojih zaruka.
„Hoćeš li ići?" - upitao je Ernest.
„Ne znam, Erneste." - rekla je zamišljeno gledajući kroz prozor.
„Zašto mu ne kažeš istinu kad ga vidiš?"
„Zar stvarno misliš da bi mi vjerovao nakon svega? A i ne želim ga dovoditi u opasnost, ne njega! Ukoliko ne odem njoj, to bi bilo kao da nisam otišla sestri. Nemam sestru ni brata, ali ona mi je kao sestra." „Imaš mene!"
„Znam, Erneste. Oprosti, znaš da nisam tako mislila!"
„Da, znam, ali on ti je jedina nada."
„Nema ali, Erneste! Ne smije znati i gotovo! Ne želim njegovu pomoć! Ići ću!"
Ana se uputila u Afriku samo sa jednim koferom. Bila je jako lijepa. Nosila je sunčane naočari marke Prada, kožnu crnu jaknu, uske farmerke i crne čizme do koljena. Sjela je u avion i uputila se prema Africi. Zabava je bila dobro organizovana, sve je bilo „na nivou" kako kažu. Skotu je bilo drago kad ju je ugledao, kao i ostalima. Danijel se nije mogao ubrojati u tu grupu. Vidjevši je, napravio je izraz gađenja, kao da je mrzi. Nisu se ni pozdravili, a Ana mu nije željela prići. Odmah se uhvatio fl aše, ispijao viski za viskijem, uporno gledajući u nju. Naravno, zabava nije mogla proći bez Danijelovih uvreda ili insinuacija koje su se nizale jedna za drugom, direktno ili ne, sve teža od teže. U jednom trenutku tokom nazdravljanja, uzeo je riječ i pijan teturajući se, počeo govoriti:
„Ovako smo mogli i mi biti srećni i proslavljati ne zaruke, nego svadbu! Da, ova gospođica i ja, ali ona je otišla, vjerovatno je našla bolju budalu i ima drugoga kojeg vrti oko malog prsta. Zato je i otišla, dosadio sam joj!"