Ana je sve hladno izdržala, ali nije joj bilo lako. Kada je izašla, pošao je za njom i na silu je uvukao u kola. Odveo je u hotel, počeo ljubiti i pitao je zašto mu je to uradila. Molio je da ostane. Ona se nije opirala, velikim dijelom svog bića je to i željela. Proveli su noć zajedno. Kad se Ana probudila, bilo joj je jako teško. Pitala se zašto je to uradila. Obukla se na brzinu dok je Danijel spavao, zgrabila čizme i istrčala napolje plačući. Bila je rasčupana i nikakva. Danijelu je bilo žao vidjevši da je otišla. Ona je plakala čak i na aerodromu. Danijel krenu za njom da je zaustavi, ali uzalud, već je otišla. Danijel je samo lupio po krovu automobila, pogled mu je bio pun ljutnje. Proklinjao je sebe.
Otvorila je vrata vile i ušla užurbano obučena u crveni kožni mantil. Ernest i učenici su je slijedili. Otvorila je vrata biblioteke i „zapečatila" ih. Šta su pričali unutra, ostaje tajna. Dok su svi spavali, Ana je gledala kroz prozor. Ernest joj je prišao i rekao:
„Znaš šta trebaš učiniti, zar ne? Moraš ga zaustaviti prije nego što on uništi nas. Situacija postaje nepodnošljiva, ostali smo bez priliva novčanih sredstava."
„Nema veze, imamo dovoljno, preži-
vjeli smo i gore, neće ni ovo trajati vječno." -odgovorila je Ana Ernestu – „Moramo biti spremni i očekivati napad svakog trenutka, moramo posebno paziti na djecu. Ernest, ako se meni nešto desi, ti preuzimaš potpunu kontrolu nad svim, jasno!"
„Daj, neće ti se ništa desiti!" „Rekla sam...jasno!" „Jasno!" - rekao je Ernest.
„Sad moram ići, imam neku zabavu večeras, moram biti prisutna, svi će biti tamo, ne smijem gubiti korak, trebaju mi informacije. Bože, kako ih mrzim, a moram ih gledati!"
Otišla je na zabavu. Bila je u prelijepoj haljini malo tamnije roze boje, otvorenih ledja. Kosu je zabacila na jednu stranu i pričvrstila šnalama. Veče je teklo mirno, sve dok nije nekog ugledala. Bio je to Danijel! On je bio iznenađen isto kao i ona. Samo su se gledali oči u oči. Mimoišli su se. On je samo pio i gledao u nju. Raspitivao se kod prisutnih šta ona radi tu, ali niko nije odgovarao. S druge strane, kao da to sve sa Danijelom nije bilo dovoljno, Vajat je provocirao cijelu veče, kao i ostali čelnici. Naime, ta zabava je bila dobrotvornog karaktera, skupljao se novac za pomoć djeci Afrike. Odlučila je da ode ranije, ali Danijel je izašao za njom. Vikao je:
„Zar se nećeš ni pozdraviti! Mislio sam da si drugačija, da si dobra, da me voliš, ali ne! Zašto,odgovori mi!"
„Pitaj se jesam li anđeo ili đavo! Nisam kao drugi, mnogi kažu da me se treba plašiti."
Teško je smogla snage da mu to kaže, iako je samo željela da mu potrči u naručje. To je na kraju i učinila, poljubila ga je sočno i on je nastavio ljubiti nju. U pozadini su se čuli stihovi pjesme Dangerous, a oni su se gledali u oči.
Don´t know anything abaut you[1]
So close, just a touch away
Your love hits me like no other
Th ey say I´m a true beliver I know something´s taking over now
I wanna run but I don't know how
You just crossed my border now
Just a kiss away
Give me a break
I m melting away
You re so dangerous Or is it too late?
Gotta know what s on your mind
I m out of control
Cause you want it all
You re so dangerous
My biggest mistake
I m blinded by your eyes
Dangerous
I m out of control
Don t you push it to the limit
Cause you know I m hungry for your touch
No doubt, I wanna be your lover
Th ey say, just a pretender I know something taking over now
I wanna run but I don't know how
You just cros my borde now
Sanding face to face
Ona je znala da ne smije tu ostati, da ne smije pokleknuti. Otrgla se i pobjegla mu. Ernest je došao po nju autom, a ona je otišla sa suzom u očima. Danijel se nije ni snašao u svemu tome, a ona je već otišla.Danijel je mislio da je našla nekog drugog. U kolima vožnji prema kući nije mogla zadržati bol i plač. Jecala je i vikala: „Zašto se to meni dešava? Šta on radi sad u mom životu, zašto se vratio, ko ga je vratio?" S druge strane, uslijedio je dogadjaj koji će promijeniti tok stvari. Taj sudbonosni događaj će uticati na njihove živote i promijeniti ih zauvijek. Danijelu je prišao jedan od direktora vladine sigurnosne službe i, nakon što se predstavio, pozvao ga na razgovor.
„Nemam ja šta razgovarati sa vama!"
„Bojim se da ne razumiješ, ako sada odeš biće ti krivo, ne samo zbog sebe, već i zbog Ane, tj. gospođice Anabel."
„Kakve veze Ana ima sa ovim?"
„Velike, Danijele, velike! Ana je, naime, isto ono što si ti nekad bio za nas, tajni agent. Ako želiš znati više ili ako želiš da je kontolišeš, pođi sa nama!"
U vrijeme dok je direktor objašnjavao Danijelu kako stoje stvari, malo mu je bilo jasnije, ali i dalje nije u potpunosti shvatao Aninu odluku. Zašto ga je ostavila? On je želio da se osveti Ani, ali je istovremeno želio pored sebe. Danijel je prije odlaska u Afriku bio jako sposoban tajni agent. Napustio je službu, jer se nije slagao sa nekim njihovim pravilima i odlukama. Odlučio je da se bavi onim što je bio njegov poziv, medicinom. Bio je osam godina stariji od Ane, ali to ih nije spriječilo da se zavole.
[1] Pjesma njemačke grupe Kaskada