„Malo sam ih koristila, ali brzo ću se vratiti, brzo ću povratiti svoje sposobnosti."
„Zato se moraš izliječiti. Stvarno vjerujem da ćeš se izliječiti. Vjerujem da te nećemo izgubiti. Ne želim te izgubiti, ne mogu, ne poslije Markusa i Vajata! Ne i tebe! Naći ćemo donatora koštane srži. Bog neće dopustiti da nas napustiš. Potrebne su nam tvoje sposobnosti, a pogotovu ti. Ti si sestra koju nikad nisam imao. Samo ti možeš zaustaviti Vajata. Koliko vremena je ljekar rekao da imaš?"
„Oko godinu dana. Ne znam da li ću se izliječiti, ali ću pokušati. Pitanje vjere ostavljam Bogu, a učiniću sve što je u mojoj moći dok sam živa da zaustavim Vajata."
„Sad da razgovaramo o tvom povratku. Tako mi je drago što si tu i što smo opet zajedno. Ti, Red i ja, kao nekad, u stara dobra vremena!"
„E, moj Erneste!" - naslonila je glavu na njega i zaplakala.
Na drugom kraju planete, Danijel se vratio sa kongresa donijevši iznenadjenje, velikog medu kao do plafona prosječne sobice. Kad je ušao u zajednički šator, povikao je:
„Gdje je moja medena, moja velika ljubav?"
Kad je vidio da nema Ane, razočarao se, ali je mislio da je negdje otišla. Nije odmah ugledao prsten ostavljen na stolicu među neke papire. Shvativši da je duže nema, Danijel se zamislio i zabrinuo. Tek kad je ugledao prsten i pročitao poruku, shvatio je da je otišla.Nije mogao da vjeruje. Pisalo je: „Jednostavno nismo mogli uspjeti, nemoj pokušavati tražiti razloge zbog kojih sam otišla i, molim te, šta god učinio, nemoj me tražiti. Budi srećan, to ti želim iz dubine duše." Potrčao je probudivši Skota. Pitao ga je da li je vidio Anu. Skot, onako umoran, rekao je da nije. Kad mu je Danijel poturio pismo, nije mogao vjerovati. Rekao je:
„Pa, zašto bi otišla?"
Otišao je u šator i počeo plakati, vrištati i lupati. Prvo što je slupao bila je njihova zajednička fotografi ja. On bi je čak i potražio,ali ne zna kuda da krene. Poslije ovoga Danijel je počeo piti i po koju čašcu viskija. Postao je ogorčen i još grublji nego što je bio. Govorio je sebi da je budala što joj je, uopšte, vjerovao, da je ne voli i da će se, kad dođe za to trenutak, osvetiti. Dani su prolazili, Ana je brzo povratila sposobnosti čitanja misli, pomijeranja stvari, levitacije. Naime, djeca-eksperimenti, kako ih nazivaju oni koji znaju za njih, uglavnom, imaju sposobnosti. Nekome su te sposobnosti jače, nekome slabije. To su, uglavnom, napuštena djeca koja su, nakon što im je usađena moć, usvajana. Obično nakon dvanaest, trinaest ili četrnaest godina, bivaju dovedena u Red pod izgovorom da im se dodjeljuje stipendija i mogućnost da steknu obrazovanje. Njihove moći se ispoljavaju tek nakon obuke. One su ukroćene mislima i osjećajima. Naravno, Red je istinski paravan. Tu su smješteni natprosječno inteligintni i uspješni ljudi koji, ujedno, rade za vladu i spasavaju svijet. U Redu oni spoznaju svoje mogućnosti, usavršavaju ih, treniraju borbene vještine, tehnike borbe i ratovanja. Obučavaju se kao vojnici, ratnici i tajni agenti. Ana, vježbajući sa svojim učenicima, rekla je:
„Rat između nas i Dalije je na pomolu. Ko god ne želi sačuvati svoju glavu i naš Red, neka ide!"
Podigavši ruke i desnu nogu, okrenula se iza za 180 stepeni praveći salto. Našla se na plafonu.
„Ko može ovo ponoviti?"
Adoloscenti su samo posmatrali. Učila ih je da pomijeraju stvari pogledom, mislima i pokretima ruku. Oni rijetki poput Ane, imali su sposobnost čitanja misli. Onaj kome su čitali misli, to nije mogao da primijeti. Čak su i upravljali istima. Međutim, Ana nije koristila tu moć, imala je psihičkih problema za koje je samo Markus znao. Voljela je i da upozna osobu, a da ne sazna odmah šta ona misli. Neki od učenika su se posebno isticali. Ana ih je dobro obučavala. Korak po korak i ubrzo su postali ratnici spremni za borbu i za prve zadatke kao tajni agenti. Ana je imala izlaganje na Kongresu tajnih vladinih organizacija kao predstavnik Reda. Tamo je bio i Vajat. Cinično je prišao i uspio iznervirati Ernesta. Obratio se Ani:
„Vidim da ti je ta igrica zvana ljubav sa doktorčićem u Africi brzo dosadila. Brzo si se vratila.
Da, kad će svadba?"
Ernest je skočio. Ana ga je zadržala i hladno odgovorila:
„Bolje njegovo ništa i ljubavnica, nego tvoja supruga i tvoje sve!"
Duboko ga je povrijedila i spustila na zemlju. Nije mu bilo svejedno. Ani je bilo teško, nekad najbolji prijatelji, danas zakleti neprijatelji. Ana je brzo povratila povjerenje u upravnom odboru kompanija koje su u vlasništvu Reda i kompanijama koje joj je ostavio Markus, a koje su bile u njegovom vlasništvu. Anino bogatstvo se procjenjuje na stotine milijardi i smatra se jednom od najbogatijih i najvažnijih osoba u Americi i u svijetu. Slijedila je Crna Dalija i, naravno, težila da dostigne vrh. Markus i Ana su imali specifi čan odnos, kao otac i kći, kao najbolji prijatelji. Markus je bio njen mentor, izbrusio je njen talent za čitanje misli, prepoznao u njoj sebe. Nekad najbolji u svom poslu, odgajao je nekoga ko će ga prestići. Sada je ona najbolja i najjača, učenik uvijek premašuje učitelja. Markus se plašio za nju. Tajna koja se nadvija nad Anom je prouzrokovala da se stvori druga ličnost koja se naziva REDOM FENIXA.[1] Ana je zaliječena. Zvijer je u kavezu. Bolest je nestala, ali trenutno. Za kratko vrijeme Ana je uspjela vratiti ugled Redu u krugovima u kojima se kretala i u svijetu koji je znao za njih. Ana se prije odlaska u Afriku kretala samo u društvu Reda. Sada se sve promijenilo. Upoznala je drugi način života, daleko od borbe i smrti, opušten svijet, svijet normalnog života. Nakon što je upoznala Danijela u njoj se nešto promijenilo. Stalno je mislila na njega. Bolest je nije toliko mučila, koliko misao na to šta je moglo biti. Ana je, takođe, mnogo patila za Markusom. Bio joj je poput oca. Naime, ona nije vidjela svoje roditelje koji su je odgojili otkako je otišla u Ameriku, jer je smatrala da je to preopasno za njih. Odavno su je mnogi htjeli uništiti i znala je da bi prvo njeni roditelji nastradali. Slala im je novac, ali ih nije viđala. Zapravo, članovi Reda su imali još jednu važnu karakteristiku koja ih je izdvajala od ostalih, a to je nevjerovatna moć percepcije, kao i izdvajanja bitnog od nebitnog. Imali su i nevjerovatnu moć računanja i rješavanja matematičkih zadataka. To je poput vjetra koji kola njihovim glavama. Njihov način računanja mnogima se čini teškim, ali je vrlo jednostavan. Mozak je istreniran i rade samo po šablonima. Pored toga, neki su imali i sposobnost predviđanja budućnosti, ali rijetki. U tom slučaju ukaže se samo dio koji treba odgonetnuti, jer čovjek vidi samo dokle seže granica njegovih odluka i izbora. Došao je prvi tajni zadatak za Anamarjel i njenu ekipu nakon njenog povratka iz Afrike. Vlada i tajna služba su je angažovali. Vjerovali su u nju, ona nije poput ostalih. Išla je do kraja, pa čak i kad gori na lomači. Zadatak je bio ukrasti tajne spise koji putuju ekspresnim vozom iz Njujorka do Detroita.
„Problem je što će i Vajatova ekipa biti tamo, neće prepustiti ovo slučaju, a ni nas na miru. Željeće se dokazati večeras." - rekla je Ana na sastanku sa svojom ekipom - „Zadatak je večeras. U redu, sa nama idu Marko, Isabel, Ivon, Jakov, Ernest."
„A kakvi su to spisi?" - upitali su Ivon i Marko.
„To nije vaše, a sada idemo."
„Samo malo, ne idemo dok nam ne kažeš razloge, pogotovu ne u neizvijesnost. Imamo pravo da znamo."
„Baš da me vi preispitujete i sumnjate! Ne mogu da vjerujem! Pa, zajedno smo u ovome. Ako sumnjate u mene i u sve što ova organizacija predstavlja, onda nema spasa nikome od nas i ne moramo ići večeras."
Ona uze i baci ključ koji je pripadao novom lambordžiniju sa punom opremom kao u špijunskim fi lmovima.
„Čekaj, nismo rekli da ti nećemo pomoći! Mi ćemo učiniti sve za Red i djecu. Ovo je naša porodica, mi nemamo drugu. Uvijek smo dijelili sve, tugu, radost, bol, hranu, neimaštinu, bogatstvo, ali ti koja si nas odgojila, ti si nas ostavila!" - izišlo je iz Ivoninih usta.
„Morala sam otići, žao mi je! Međutim, ne kajem se. Oprostite mi ako možete. Da mi drugi sude, to bih shvatila i ne bi me bilo briga, ali da nailazim na osude u sopstvenoj kući i sopstvenoj porodici...Vi ste moja porodica i ovo je moja kuća. Vi ste sve što imam i za vas ću učiniti sve, sve sam učinila i uradila bih to opet. Neko sanja ovaj život, a mi ga živimo. To je život koji svi žele, deset pasoša, policijska pratnja, zatvori, organizacije, oružje, tajni zadaci, moć, bogatstvo. Mi smo na putu ka provaliji, na putu uništenja, a svi ostali koji stradaju na putu su usputna šteta. Ovaj je život dvostruki mač, dvosjekli, medalja sa dvije strane. Postoji i drugi život, vjerujte mi. Jedino što nisam željela da me vi osuđujete i gledate sa sumnjom i strahom da li ću vas izdati. Ako hoćete odgovor, dobićete ga. Spisi su o meniii! - proderala se Ana – „Jednog dana je jedan Rudolf van del Rolf Rozen prorekao da će neka Anamarjel biti jedinstvena, izabrana, najjača, žena fenix, da će uništiti ili spasiti svijet u datom trenutku zavisno od raspoloženja, okolnosti ili događaja. Žena će biti anđeo ili pravi ili pali, vrijeme će pokazati, the chosen. Nisam željela da to znate i da se opterećujete time bez potrebe."
„Čuj, bez potrebe, pa to je tako moćno!" - čuo se glas – „Pa, ti si zapravo fenix, anđeo!"
[1] Postoji istoimena knjiga i fi lm iz serijala o Hari Poteru