ŠTO BIH JA!
Subota veče, izlazak, tako se radujem izlazku sa drugaricama, napiću se, oh, lalla! Sigurno. Đus votka, ali sam se posvađala sa roditeljima i bratom. Šta me boli briga, smiriće se kada se vratim...
Dolazim kući, tri je sata, mrtva sam pijana. Crvene trake su svuda oko moje kuće. Histerišem, plačem i vrištim, ali sve je uzalud, mrtvi su, nema ih više. Tri godine poslije, pročitala sam do sada hiljadu knjiga i četri hiljade magazina, što naučnih, što zabavnih. Pri kraju sam odbrane doktorata.
Knjige su me spasile. Tu sam našla utjehu i spas. Možete mi nevjerovati, ali čitanje i knjige su me opet sastavile!
KRVNE GRUPE
Voda čini 70% čovjekovog tjela.
Od svih tečnosti na svijetu voda je najjači prečišćivač i filter. Razgrađuje sve. Krv je crvene boje i čini da obrazi rude. Krv je spas, iako je ružnog mirisa kao asfalt i oporg ukusa kao nafta, ali ona je tečnost nad tečnostima – život!
Ne dao Bog da primate transfuziju, a oni ljudi koji daju krv nekome da spasu život su Božiji anđeli.
A pozitivna
Pričam telefonom, tražim brata, koji mi stvara samo glavbolje.
Obišao sam pola Banjaluke, a sa mnom je i ovaj priljepak od njegove cure, ljubavnice ili šta već jeste, ja znam da ovakve žene ne bih trpio ni trena, i onda se nešto zalijeće u mene. Bum! Samo iznenada. Okrećem se i vidim malu, sitnu, smeđkosu djevojku. Zalila me je kavom i upropastila mi sako, ali nije meni žao sakoa, već imam glavu punu glavbolja. Izderao sam se na nju:
,,Koji ti je?! Pazi kuda hodaš!"
A priljepak je dodao ,,Glupačo!". Ma, kako bih je udario, glupača si ti koja hodaš sa mnom, a moram da te trpim! Mrzim kad ljudi uzimaju sebi za pravo da nazivaju nekoga glupim. Znam da sam ispao kreten
prema djevojci, ali brinem o njemu od djetinjstva. Od 11. godine mi pravi probleme, a ja stalno čistim
njegove repove. Znam da sam ispao gad, obično nisam takav prema muškarcima, a kamo li prema ženama. Izgledala je kao da sam veliki, mračni vuk koji će je progutati. Zakleo bih se da sam vidio suze u njenim očima.
Krećem ka Hramu Hrista Spastelja, gdje je majmun od moga brata zvao da se nađemo. Kada ga vidim onako izdrogiranog i crvenih očiju, dođe mi da ga satarem u crnu zemlju i onda osjetim nož u stomaku i to od strane mog rođenog brata, za koga sam život dao, a sada mi ga uzima. Sve mi se vrti pred očima: kako smo rano izgubili roditelje pa kako sam počeo trenirati košarku i brinuo se o njemu cijeli svoj život, da mu ništa ne fali… Nižu mi se pred očima moji uspjesi kao košarkaša i koševi koje sam davao, ali onda me prekida neki ženski jauk i ona. Posljednje što vidim je smeđokosa djevojka. Sigurno sam umro, a ona je anđeo koji će me prevesti na drugu stranu.
Hodam po Gospodskoj ulici i pijem kavu, koja je moje gorivo. Sva sam zamišljena i plačem. Nikad u životu nisam plakala, ali sada sam se slomila. U ovoj našoj bolesnoj zemljni u kojoj nema posla, znala sam da će biti teško za naći ga, ali kao završeni ekonomista sa svim destkama, nadala sam se da ću time majku, koja je bolesna kao i ja, i sebe izvući iz bijede. Suza mi krene, ali nema sažaljevanja. Dosta! Ja sam jaka i borac.
Dižem glavu i srećem najsavršenije tamne oči koje sam u životu vidjela. Viši je od mene skoro metar, mogao bi me zgromiti tim pogledom, a ja ne shvatam da je upućen meni, sve dok mi se onako ne obrati i pogledam na tečnost koja curi sa mene kada se odmaknuo od mog tijela. Kažem ,,Žao mi je...", ali niko ne čuje. Gledam za njima i nije mi jasno kako muškarci vode uvijek onakve priljepke.
Nisu se odmaknuli ni sto metara dok ih pratim pogledom, kada upravo svjedočim užasu. Narod se skuplja, a ja prilazim kao da je moj rod i vičem ,,Zovite hitnu!". On gleda u mene očima iskupljenja i diže ruku da mi pomiluje obraz i na kraju dodiruje pramen moje kose dok gubi svijest. Dolaze tehničari i govore kako je izgubio mnogo krvi i kako im treba hitno A+ krvna grupa, a ja govorim da je to i moja krvna grupa, ali da pijem neke lijekove i ne znam da li smijem dati krv. Dam im nalaz na uvid i oni kimnu glavom. Priključuju me na iglu za transfuiju i ležimo tako jedno pored drugo. Posmatram ga i ništa ljepše nisam vidjela. Pravi primjerak muškarca. Čak sam nekad zamišljala da moj bude baš takav, ali s obzirom na njegovu ljubaznost i kućni odgoj skrećem misli. Imam, uostalom, prečih problema nego prepustiti se maštarijama. Moram gledati od čega ću živjeti i to prije nego što izbace maku i mene iz stana. Kada sam završila kažu mi da ležim i da moram nešto pojesti. Budući da niko ništa nije donio, zaboravili su na mene, a ja nisam ponijela dovoljno para da mogu kupiti. Hvata me umor i zaspivam, nisam ništa jela od juče.
Budim se i svjestan sam da sam preživio. Zahvaljujem Bogu, okrećem se i ugledam anđela kako kraj mene spava. Ne mogu izdržati, prsti me svrbe i pružam ruke da joj pomilujem obraz i zatvorene usne.
Pitam je tiho: ,,Koga sanjaš, anđele?", a ona dgovara: ,,Tebe, anđele!", a ja se trznem, ja nisam ničiji anđeo… Prošlo je par minuta i primjećujem da se budi. Koliko sam shvatio razgledajući, ona mi je dala krv, zašto bi inače ležala kraj mene, a na kraju mi je i doktor potvrdio sumnje. Prošlo je jedno pola sata i ona je otvorila pospane okice i uplašeno me je pogledala, a ja sam rekao:
,,Ne boj se. Kako se zoveš?"
,,Ada."
,,Ja sam Drago. Izvini za moje ponašanje na ulici, to stvarno nisam ja, nisam bio pri sebi. Moj brat, moj rođeni brat, onaj koji me je ubo nožem. Da, ali ne brini, postaraću se da bude tamo gdje zaslužuje. U zatvoru i na odvikavanju. Hvala ti što si mi spasila život i kakva slučajnost da si baš moja krvna grupa.", rekao sam skrhanim glasom.
,,Nema na čemu da mi zahvaljuješ, učinila bih to za svakoga. Ljudski je pomoći, pogotovo ranjenom.
,,Znaš, podsjećaš me na Kosovku djevojku, a i izgledaš tako hrabro i odlučno."
,,Hvala…", zarumenila sam se na ove njegove riječi, ali kada sam čula da je rekao da će mi se propisno odužiti za moju pomoć, boja mi je nestala iz lica. Zar da divan čovjek tako nešto da mi ponudi!
,,Ne, nipošto, ja to nisam uradila da bih uzela novce pa zar da platite moju krav, a mislila sam da si bolji čovjek, ali krivo sam te procijenila."
,,Ne, stani! Nemoj ići!"
Uhvatio sam je za ruku kada je krenula da prođe pored mene.
,,Nisam mislio tako.", ali ona se zateturala kao da će pasti i primjetio sam da je blijeda.
,,Jesi li gladna, kad si zadnji put jela?" Ćutala je, a ja sam zovnuo sestru i naručio jelo.
,,Sjedni, molim te. Nisam mislio da te uvrijedim, samo sam ti zahvalan, bez tebe bi bio mrtav, anđele."
Tiho je rekao zadnju riječ, sigurno mi se učinilo da me je nazvao anđelom. Prihvatila sam njegovo izvinjenje i odlučila biti iskrena sa njim.
,,Potreban mi je posao.", tiho sam rekla.
,,Posao…" Razmislio je i uzeo me za ruke.
,,Ja sam zaradio nešto para, može se reći malo vise, igrajući košarku od djetinjstva. Jednostavno, ni sam ti ne mogu opisati kako se osjećam kada igram."
,,Tako se i ja osjećam sa brojevima, završila sam ekonomiju." Uhvatila sam ga za ruke čvršće, a on je počeo kružiti prstima po mome dlanu i ja sam se instinktivno povukla.
Sramežljiv je ovaj moj anđeo, ali biće moj!
,,Otvaram sada jednu malu firmu u Beogradu i potreban mi je ekonomista."
,,Može, ali potrebno je i da se preselimo majka i ja.", izvalila sam kao iz topa.
,,Jesmo li se mi dogovorili?", pružio je ruku i ja sam uzvratila. Stisnuvši ruku on me je povukao u krilo i poljubio me.
,,Sada je naš dogovor zapečaćen, anđele. Izvini što sam ti ukrao poljubac, ali to je još nešto što nas veže, je l' shavataš da nas je krv vječno vezala, anđele moj!"
Pjevao sam joj dok sam pio slatki nektar sa njenih usana na našem medenom mjesecu…
A negativna
Cijeli život treniram, sve zbog osjećanja duga.
Priznajem volio bih se povući, ali obećao sam mu, mome ocu, koji je takođe bio bokser, ali je nastradao rukom nesretnika koji su mu zavidjeli i pretukli ga na smrt. Koliko god jak bio, nije mogao protiv četvorice. Obećao sam mu sa četri godine da ću osvojiti titulu koju on nije i time osvetiti njegovu smrt. Tako malo me dijeli od toga.
Sjedim i čitam svoje omiljene romane iz edicije Harelkin, stvarno su najbolji, obožavam ih. Zadubljena sam i čitam sebi najomiljenije dijelove, kad čujem glas koji me doziva, zapravo pita, voliš li čitati i vidim muškarca sa smeđom bradicom od jedan, dva dana najviše, baš kao što opisuje u mojoj knjizi. Spustim lagano pogled i kažem ,,Da". Sjedi sa nekakvim društvom koji ubrzo odlaze. Dolazi i sjeda za moj sto, prvo me je upitao što zaista cijenim. Ponudio se da mi plati piće, ali odbila sam. Meni piće plaća jednino rodbina i najbolja drugarica, muškarci ne. To je pravilo koga se držim. Pita me kako se zovem.
,,Ana", odgovorim.
,,Ana, nije valjda Stil?!"
Aludira na knjigu ,,50 nijansi sive" koju, zapravo, obožavam. Sigurno je vidio da čitam ljubavni roman. Provocira me, što mi se i dopada. Gleda me u oči i započinje svju životnu priču i divim mu se sa kakvim žarom priča o boksu, jednostavno ne mogu shvatiti ljude koji dobrovoljno dopuštaju da ih tuku. Nije mi jasno, ali on se unosi u to sa svom svjom strašću, vidim to po njegovoj priči, a vidim, takođe, još nešto mračno u njegovim očima, bijes. To mi je vrlina, oduvijek znam dobro procijeniti ljude.
Razmjenili smo brojeve i odlučili se naći sutra ovdje. Maštala sam o njemu cijeli dan i pripremala se već šta ću obući za sutra. Nadam se poljubcu. Neću moći večeras ni oka sklopiti.
Došao je taj dan. Sutra. Dan kada ću je ponovo vidjeti. Kada sam je vidio shvatio sam ono što mi se već dugo mota po glavi, a to je da se želim povući, ali samo da još osvojim tu titulu. Zasnovati porodicu, a sve to sam vidio u njoj, u svojoj ljubimici Ani. Prvo što sam učinio, kada sam je ugledao na spratu zgrade u kafiću Rene u Banjaluci, utisnuo sam joj poljubac u kut usana. Kada smo sjeli bio sam očaran njenom ljepotom. Tako je prirodna, ne šminka se. To sam primjetio još juče. Ne volim prenašminkane cure. Držala je ruke na stolu, a ja nisam mogao izdržati već sam ih uzeo u svoje ruke i privukao sebi. Zatrptala je i to je sve što mi je trebalo da znam da je uzbuđena i iskoristio sam priliu i poljubio je. Usne su joj tako mekane poput baršuna, a naš pljubac poput dodira leptirovih krila. Pitam je, sav uzbuđen, a na njoj vidim da su joj oči zamagljene, hoćeš li poći sa mnom i biti moja djevojka. Kimnula je glavom i to je sve što mi je potrebno, njen pristanak.
Kada sam je doveo u stan bila je i više nego nervozna. Primjetio sam to i prišao i pomilovao je palcem po obrazu i po usnama rekavši ne boj se, znam da nemaš puno iskustva i ići ćemo polako. Već sam ti rekao da ja nisam tip koji iskoristi pa odbaci. Želim ozbiljno sa tobom. Znam, nije trebalo da te odmah pozovem kod sebe, ali jako te želim. Previše! Toliko da nije ispravno, a ona me iznenađuje, poljubi i kaže vodi me u sobu. Kada sam je poljubio i ispod uha i krenuo niz vrat zadrhtala je, ali od želje. Skinuo sam haljinu koju je imala i vidio sam iskonsku ljepotu, a ona se postidjela, ali čovječe, i Sofija Vergara je mala pred njom! Uzimam njene usne silovito poput uragana i opustošim je…
Ležimo tako, ujutru, isprepleteni i pitam je najveću grešku u životu, a da nisam ni svjestan.
,,Večeras imam meč, hoćeš li poći sa mnom?"
Dvoumila se, ali je klimunala glavom i poljubio sam je u čelo:
,,Hvala, potrebno mi je da budeš tamo. Samo još večeras, ljubimice moja mala, i onda je gotovo."
Stojim u Sali prepunoj ljudi, sve je zagušljivo i puno ljudi koji urliču dok se dvojica tuku na smrt, kako mogu, tako životinjski, a onda najavljuju njega, Neustrašivi Adam, i oduzimaju mi dah njegova naga prsa koja sam jutros milovala.
U početku je vodio i gledao i mene sa oduševljenjem, ali onda kada je počeo primati udarce i kada sam vidjela njegovu krv, počela sam vrištati i trčati ka izlazu. Tada su me dvojica presrela i bila sam uplašena. Drhtala sam i shvatila šta smjeraju. Počeli su me tući kao da sam vreća. Vidjeli smo te, ti si došla sa njim i ti ćeš platiti! Onda kao kroz maglu i kroz oticanje svoje usne i oka, čujem ga kako im lomi kosti i viče pobiću vas sve bježite mi sa očiju! Držao mi je glavu u naručju, mislila sam da umirem i priznla sam mu da ga volim.
Nisam mu htjela reći da su me ti gadovi uboli nožem i znam da umirem. polako nestajem, ali samo u tami svojih misli tražim njegov pogled.
Mislio sam da je gubim, ali onda je hitna došla i rekla je da joj je potrebna transfuziju A krvne grupe. Sreća, obradovao sam se, iako u tom trenutu nisam primjetio da su je ti gadovi uboli. Mogu
joj dati krv, mogu je spasiti…
Budim se i osjetim da nešto vrelo kapa na moje ruke, pogledam i vidim Adamovu glavu.
Pomilujem ga i nasmijem se u sebi pa zar da tako jedan mušarac place, a on kad je vidio da sam budna, stao me je ljubiti i zasipati pitanjima: ,,Jesi li dobro, molim te, reci da jesi? Molim te, nemoj me ostaviti, nisam želio da se to desi. Ne kada nosiš našu bebu… Molim te, oprosti mi! Mogli ste umrijeti oboje. Sve zbog glupe titule… Potrčao sam za tobom sav ushićen, da ti kažem da sam je osvojio, a onda sam vidio te mamlaze kako te tuku i da si u opasnosti. Htio sam ih pretvoriti u pepeo, ali onda si mi postala bitna ti. Molim te, oprosti mi, želim zasnovati porodicu sa tobom i volim te. Reci – Da!"
Okrenula mi je lice, stavila prst na usne i rekla ,,Šuti" i ,,Da."
,,Zar ne shvataš da smo vječno povezani? Prvi put kada smo vodili ljubav, drugi put sa bebom i treći put krvlju. Ona nas vječno veže, ljubavi."
Poljubio me je i zapečatio naš odnos i život.
B pozitivna
Šaljem poruke svim živim i neživim rediteljima. Ušla sam na službenu stranicu Udruženja Filmskih Umjetnia Srbije (UFUS) i krenula redom slati poruke preko fejsbukovog mesendžera u nadi da će neko odgovriti. Ne mogu više čekati, to mi je životna želja da ekranizujem svju knjigu.
Bila sam dugo bolesna i kada sam započinjala knjigu znala sam maštati kako će biti na velikom platnu. Moja i sam moja i prošle su, tako, 4 godine dok sam se odlučila na ovaj korak. Neko se javio odmah, neko prihvatio zahtjev za prijateljstvo, a neki su odmah odbili. Dugo sam čekala na pravog. Zove se
Domenik i živi i radi u Beogradu, što mi odgovara, jer putujem iz Banjaluke. Danas imamo sastanak u nekom kafiću, ne znam kako se zove. Ulazim unutra i srećem najbožanstvenije prodorne oči, kakve volim, i koje gledaju u samu moju srž. Progutam knedlu, jer imam osjećaj da je ogolio samu moju dušu.
Bože, znao sam da se zove Venera, ali to je malo za ovu ljepotu preda mnom koja sjedi! Lepšu ženu nisam video, sa crnim, sitnim očima, crnom kratkom kosom do brade, punim sočnim usnama i osmjehom koji pravi rupice na obrazima… Bože, je li slobodna? Moram što prije riješiti svoju situaciju sa Vesnom.
Glas joj je melodičan kao u slavuja. Sve smo se dogovorili, iako nije potrebno njeno prisustvo, jer sam insistirao, da bi bila bliže meni.
Bože, pravi je komad, maštam o njemu skoro svaku večer od kako sam ga upoznala. Ma, koga lažem, radim to od kada sam vidjela sliku na Fejsu, a čini mi se da ni on nije ravnodušan, jer kad mi je jedan od kolega snimatelja prišao, on ga je skoro protjerao i gledao me je bjesnim pogledom. Samo se okrenuo i otišao.
Večeras je proslava završetka prvog dijela i mene su pozvali. Fino od njih. Obukla sam crnu haljinu sa cirkonima na dijelu tkanine oko vrata, a vrat ostaje otkriven. Obula sam čizmice na štiklu, tamnozelene boje, jer je ipak mjesec novembar. Domenik je došao po mene i odveo me je tamo i stajao do mene sve dok nije otišao u toalet, ali tada je prišao neki lik da me smara, nisam ga se mogla riješiti. Onda sam začula njegov glas:
,,Miči ruke sa nje!"
,,A zašto, ko ti je ona?"
,,Djevojka."
,,A je l'? Ne vjerujem."
Domenik me je okrenuo i dao mi najveličanstveniji french kiss u životu. Tu, pred svima i njegovim radnim kolegama, ali se samo okrenuo i otišao. Domenik me je zgrabio za ruku i rekao ,,Ideš sa mnom!" U kolima sam mu rekla dok me je mrko gledao ,,Izvini, nije moja krivica, žao mi je". Odveo me je u svoj stan i zamislite, ima mačka koji se zove Te i koji mi je odmah došao do nogu.
Domenik me je zgrabio i privukao sebi. Osjetila sam koliko je uzbuđen, podigao me je u naručje i odveo u krevet. Provela sam najbožanstveniju noć u svom životu, bar to mogu reći za sebe. Najviše su me začudile njegove riječi ,,Toliko te volim, toliko te želim, odavno, previse!" Začula sam zvono na vratima, a baš sam se obukla spremajući se da odem. Najviše su me začudile njegove riječi da me voli… Kad sam provirila, vidjela sam da je bijesna žena i kad me je vidjela izrekla mi je bujicu uvreda i ružnih riječi. Nazvala me je kurvom, ženom nisog morala, a ja sam to uradila iz ljubavi, ljubavi, a on je zaručen!
Uzela sam torbicu i pobjegla napolje. Trčala sam dok je započinjala kiša i stapala se sa mojim suzama i bolom. Sjela sam u najbližu klupu u parku i stala jecati i plakati iz sveg glasa. Dala sam mu dio duše i sve, a on je tako bezobziran. Totalno sam uništena, ko sad da me sastavi? Prošlo je ne znam koliko, kad ide ona njegova Vesna. Preblijedila sam, jer vidim da nosi nož. Nemoćnu od šoka da se branim, jednostavno me je ubola. Uzeli su mi sve, a na kraju i život. Gubim svijest. Vidim samo muskarca prodornog pogleda koji je sad ispunjen bolom i osjećam ruke kao se obmotavaju oko mene…
Njena rana ne boli koliko njegova izdaja. Mrak, samo mrak i vrućina koja kola mojim tijelom, žari, osjećam da mi je krv vruća. Gorim, mozak me boli. Ne želim živjeti.
,,Doktore, zašto se ne budi?
,,Ima tešku upalu pluća koju smo sanirali antibioticima, ali njeno tijelo ne reaguje, kao da ne želi živjeti..."
,,Ne, to nije moguće, ne! Mora živjeti!"
Potrčao sam u njenu sobu i počeo plakati ,,Molim te, probudi se! Ja te volim, ne mogu živjeti bez tebe, molim te. Zašto odbijaš nam dati šansu? Prošle su dvije sedmice, a ti polako kopniš. Od momenta kada sam te ugledao, zaljubio sam se u tebe, kao jelen neustrašivu, a gracioznu poput srne. Sada nas veže, osim tvoje nevinosti, i moja krv; dao sam ti krv, kao što si je ti meni darovala…"
Otvaram teško vjeđe, iako me boli, pitam ga:
,,Dao si m krv?"
,,Da…", prošaputao je.
,,Zašto?"
,,Zato što te volim i želim da postaneš moja žena. Ja sam sa Vesnom davno raščistio. Znam da sam te povrijedio i da si imala težak život, ali molim te, vjeruj mi ponovo i reci – da!"
Rekla je ,,Da" i obradovla me kao nikad u zivotu!
B negativna
Prodajem cd-ove na graničnom prelazu u Gradišci. Nije ono čime sam se oduvijek željela baviti, ali dobro. Kad, staje crni audi i prepoznajem ga dobro, moj omiljeni pjevač! Ja sva uzbuđena zanijemila, ispadoše mi svi cd-ovi, a on, onako, malo ljut, izađe da mi pomogne. Ja sam počela zamuckivati i počela govoriti:
,,Vi, Vi ste…"
,,Tvoj omiljeni pjevač. Da, znam."
Spustila sam glavu i upravo kada se spremao otići, začuo se hitac i pogodio ga je metak u prsa. Izbezumila sam se kada sam vidjela tako ogromnu količinu krvi. Podigla sam mu glavu na moja koljena i počela vikati:
,,Nemoj umrijeti! Molim te, ja te volim, iako nikad nećeš biti moj i znam da sam užasna osoba u ovoj situaciji, ali utisnula sam mu poljubac na usne, jer znam da druge prilike neće biti. Po njegovu ili moju sreću, više ni sama ne znam, on je AB- krvna grupa, a i ja sam, tako da smo izvršili transfuziju i spasila sam mu život. Drago mi je zbog toga, samo neka je živ, jer znam da ga više nikad neću vidjeti, ionako su me praktiči izgurali iz sobe, ipak je on slavna i poznata osoba. Spremam se otići sretna jer sam ga spasila, a nesretna jer dio moje duše ostaje sa njim.
Budim se i posljednje čega se sjećam jeste slika plavokosog anđela sa kačketom kako me ljubi. Pitam se samo, gdje je ona… Pita me o kome pričam moj asistent Marko, iako se i ja, zapravo, zovem Marko.
..Djevojka što je prodavala cd-ove…"
,,Ne znam, tu je negdje vani. Ona ti je dala krv, spasila ti je život, čovječe!"
,,Dala mi je krv! Nađi je, moram je vidjeti!"
,,Ne brini, daćemo joj savršenu naknadu za to što te je spasila."
,,Naknadu, o čemu pričaš?! Samo mi je dovedi."
Čujem glas kako me doziva ,,Hej, hej, djevojko!", a ja se okrećem sva u bijesu. ,,Hej!" se viče konju, majmune jedan!
,,E, izvini, Marko želi da te vidi."
,,Koji Marko?"
,,Onaj kome si spasila život."
,,Stvarno, želi da me vidi?"
,,Da. Pođimo."
Sva sam ozarena jer želi da me vidi pa makar i zato da mi zahvali, a dok ulazim u sobu vidim da je i on uzbuđen i jedva čeka da me vidi.
,,Kao se zoveš?", pita me.
,,Eli."
,,Ja sam Marko. Drago mi je."
,,I meni. Malo sam zbunjena, i on se zove Marko…"
,,Da, to je moj asistent i najbolji prijatelj. Sjedi, želim da popričam sa tobom. Zašto si mi spasila život?
,,Zato što bi to svaka normalna osoba učinila."
,,Dobro, a zašto si me poljubila i rekla da me voliš, anđele?" Namjerno je spomenuo tu riječ ,,Anđele". Ruga mi se, a ja onako sva u bijesu ispalim:
,,Zar ne znaš da je pola djevojaka na Balkanu zaljubljeno u tebe od djetinjstva?!"
,,Smiri se i priđi. Ranjen sam od strane moje bivše, jer nije mogla podnijeti da nije za mene. Ne brini, u zatvoru je sada, a i neće ti nauditi. Sada se primakni još malo, znaš li da sam odmalena sanjao da ću srce dati onoj koja mi da krv, a to si ti. Zapečati sad ovaj naš đavolji savez na mojim usnama, anđele!"
AB negativna
Cijeli svoj život se plašim i cijeli život su me tukli. Prvo je to počelo od mržnje moje sestre, ničim izazvne, a onda je nahuškla cijelo svoje društvo na mene. Tukli su me i maltretirali, nebrojeno sam puta sjekla vene. Roditelji ništa ne znaju, nisam ih htjela opterećivati, a i ne bi mi vjerovali. Sonja je ljubimica. Jedino što mi ostaje su moje knjige, da završim fakultet i pobjegnem daleko od nje i svih njih.
U svojoj sam sobi, u svom miru, kad čujem da dolazi ona sa svojim novim dečkom, nadam se da je bar malo pametniji od onih prije. Ulaze i penju se uz stepenište, a vrata moje sobe su odškrinuta i on me je pogledao kao da je on anđeo za koga sam molila Boga malporije da me spase iz ovog pakla.
,,To je moja luda sestra, čudakinja."
,,Pusti me, želim je upoznati."
,,Molim, želiš upoznati čudakinju Sanju?!"
,,Da, želim, a ti se sad gubi! Želim biti nasamo sa njom."
Ulazi u moju sobu i sjeda na stolicu pokraj mog kreveta.
,,Psiholog sam po zanimanju. Vidim da si plašljiva. Zbog čega, koga se bojiš? Prvo ti moram reći dvije stvari kad uporno šutiš. Prvo, sa tvojom sestrom koja je, izvini na nedosatatku boljeg izraza, praznoglava, želio sam samo zabavu. Drugo, ti si žena koja mi se proteže cijeli život kroz snove i život i koju želim."
Uzeo je moje ruke i prinio ih grudima. Bila sam u čudu i u neopreznosti su mi skliznuli rukavi. Vidio je ožiljke i pobjesnio. Želio je znati ko mi je to napravio. Zahtjevao je da mu kažem i slomila sam se kao brana i sve mu priznala. Strancu za kojeg sam uvjerena da je spasitelj kojeg mi je Bog poslao.
,,Sad ću ja njoj pokazati!"
,,Nemoj, molim te, opasna je!"
,,Mora znati svoje mjesto, sad ću te ja čuvati, lutkice, pod mojom si zaštitom."
Poljubio me je u čelo i otišao, ali onda se začula grmljavina, a naznaka nečeg lošeg i potom Sonjina galama. Pretrnula sam. Kada sam sišla, vidjela sam da je ubola nožem moga spasitelja. Moja noćna mora... Prišla sam mu i nazvala hitnu.
,,Koja si krvana grupa?"
,,AB + .", odgovorio je, a ja sam se nasmijala.
,,I ja sam. Spasiću te, spasitelju, i bićemo zajedno. Naša će nas krv povezati, a ova praznoglava će u zatvor gdje i pripada. Ja prvi put govorim nekome iskreno i od srca – volim te, spastelju, i zapečatiću našu povezanost poljupcem!"
Nulta grupa
Konačno ću biti unaprijeđena u detektiva, ali imam samo još jedan zadatak obaviti. Čuvati ćerkicu nekog bogatuna. Nije mi problem, volim djecu, ali kada sam vidjela njega, zgodan kao grom! Bože, zaljubila sam se, ali profesionalnost na prvom mjestu. Videla sam odmah da mu fali žensko, jer sam i ja odavno sama.
Sve je bilo dobro dok se nisam zaljubila na poslu, a tek moj brat koji je od malena problem… Odao se drogi i lošem društvu. Da, privezak, koji ste mi pokazali pripada mome bratu i odmah sam ga prepoznla i prećutala, ali ne da ga zaštitim, već da to riješim svojim mirnim načinom. Onda je oteo djevojčicu, a ja nisam znala da mu je samo potreban novac za drogue, da se zato okomio. Ranjena sam na drugom zadatku i suspendovana kada su mi rekli da je mala Eva oteota. Morala sam nešto učiniti, savjest mi je to nalagala. Zato sam zamolila prijatelja da mi pomogne da izađem iz bolnice i pronađem brata za kojeg sam pretpostavljala da je umješan.
Znamo otprilike gdje se krije. Bila je to neka stara kamp prikolica. Kada sam ušla zamijenila sam njegove lijekove za epilepsiju sa nekim običnim, od kojih znam da mu ništa neće biti, jer znam gdje ih drži od djetinstva. Kao i uvijek, dočekala me je osoba koja je davno prestala biti ono što sam ja poznavala. Naravno, tražila sam djevojčicu mirnim putem, ali on je odbio da preda Evu. Kada mu je pozlilo, uzeo je tablete i ostalo, znate… Mislila sam da je onesposobljen, ali me je, zapravo, ubo nožem u ranu.
,,Možete li mi samo reći ko mi je dao krv, ko mi je spasio život?"
,,Ja. Pustite je. Slobodna je, povlačim sve optužbe, a sad mi reci, Amanda, šta znači ona izjava da se neke stvari nikad ne mjenjaju?"
,,To smo se brat i ja običavali govoriti u djetinjstvu.", pocrvenila sam u licu.
,,A je l' se promijenilo to da si još moja Amnada?"
,,Ne."
,,Reci glsanije!"
,,Ne, Stefane! Tvoja sam uvijek bila i ostala. Sad dođi i poljubi me. Imaš sreće što smo ista krvna grupa…"