ENE
Otkriću vam tajnu. Ime moje ljubavi, moje velike spisateljice je ENE ili Anamarjel. Ovo je epilog našeg putovanja umjetničkog i životnog. Zbogom ENE!
Nulta tačka postojanja
Šta bi bilo kada bi se riješili svih inhibicija? Određeni smo od rođenja. Škola nas vaspitava. Društvo nas oblikuje. Uče nas šta je moralno, a šta nije. Znaju li oni šta je moral, ti koji nas uče… Mnogo je primjera pogrešnih odluka, ali ponekad i najdublji mrak iznjedri nešto dobro. Šta bi bilo kada biste se vi riješili svih inhibicija?
Pozdrav. Zovu me greškom, greškom od rođenja. Zovu me prokletsvom. Kažu – Bićeš proklet za života i posle! Kako neko može biti proklet posle smrti? OK, smrt postoji, ali da li postoji život posle, život iznad? Ko su ti što daju i uzimaju život? Ko ima pravo da odabere ko će živjeti, a opet, neko živi da bi se patio… Za njega je smrt raj, jer gledati dijete kako se pati i proživljavati njegove poslednje dane, gledati ga kako umire i živjeti posle… Posle njega gledati zrake sunca, a znati da mu je kraj bio spas, da se smirio… Ko to odlučuje, ko to bira?!
Pozdrav. Ja sm karma. What goes around, comes araound!
Neko je zgriješio, daleko iza, daleko iznad nas, gleda i kaje se. Zna da sada njegovi ili njeni unuci plaćaju greške, a da mogu sve bi ponovili. Zato što je to Nulta tačka postojanja. Erare Humanum est. Šta bi bilo, kada biste se vi riješili inhibicija?
Kažu ubiće nas prokletsvo, ali prokletsva su laži, jer ko je grešan – on je sretan, a onaj ko je iskren taj nastrada. Kažu – Ubiće nas prokletsvo! Ja vidim drugačije iz iskustva. Dobar i budala dva rođena brata…
Znači, riješiti se inhibicija ili se bojati prokletsva?
Oduvek sam patila za uspjehom. Ta riječ, USPJEH, je meni značila sve, a sada ležim sama na podu svoje sobe koja mi se okreće dok plačem i jecam držeći flašu u ruci. Bila sam napredna odmalena. Prva u svemu. Guralo me je to – Idi dalje, pogotovo kada sam pročitala tekst Marine Abramović. Više se ne sećam tačno reči, ali reći ću vam prepričanu verziju. Da bi osoba uspjela kao umjetnik mora biti lišena svih drugih obaveza da bi se njen um mogao normalno artikulisati u pravcu umjetnosti. Ne može se u isto vreme biti dobra supraga, domaćica u umetnik… Moj idol. Moj omiljeni tekst. Moja snaga za dalje. Borba. Samo borba da se ide naprijed. Moja omiljena umjetnica. Željela sam biti kao ona, oslobođena svih normi i ideala, a opet vjerna sebi. Muškarci su samo prolazili kroz moj život, isto kao što je njoj veza sa Ulay em poslužila kao vizija za dalje. Tako su i oni meni služili za inspiraciju, za odskočnu dasku. Prolazna avantura. Samo fizičko zadovoljstvo, a emocionalno me ispunjavao uspjeh. Zato sam sad emocionalno prazna.
Ležim sama držeći flašu u ruci, a soba mi se okreće dok plačem i jecam, osuđena na propast.
Beli Dvor
Davno sam pristala na ovo, iako sam znala da se sa mnom poslije neće desiti ništa dobro i evo me opet nakon toliko godina! Ulazim sa crninom na sebi i crnom kosom, sa stavom koji kaže – Ne zajebavaj se sa mnom!
Idem odmah ka glavnoj prostoriji, znam da me očekuju i znaju ko sam. Zabezeknuto njegov otac gleda u mene dok moje poptetice odzvanjaju Belim Dvorom. Ja sam ovde da čuvam sigirnost mojih voljenih, a ne ovog monumenta i tada potrča ona, Emanuela, moja kćerka, iako joj je moj lik nepoznat kao i svima njima zbog misaone koprene, ali gleda me u oči kao da zna ko sam. Da li je mogla nešto naslijediti?
Dala sam sebi novo ime, Nefretiti, boginja zla, jer kad se pogledam u ogledalo ne vidim sebe, već zlo koje sam postala. Ne bi me oprali ni Sava ni Dunav. Sa njom ide Darko, moj muż bivši. Za njih sam ja mrtva. U grobu. Dvorjanjkinja koja nikad nije bila prihvaćena. Obična pučanka kao ugljen koji prlja njihove izvezene salvete i bele pločice Belog Dvora, djevojka koja nije zaslužila da nosi bisere i zlatni nakit, jer je smetnja. Trn u oku, ali ne trnoružica. Nikad prihvaćena, ljubljena, ali brzo zaboravljena.
Ide Ines, njegova zaručnica. Krenem, činim korak, dva, ali u trenu me nečija ruka zaustavlja i znam da je to moj vjerni drug Anđelo. Želim zaustaviti Impetousa i njegovu vladavinu kraljevstvom Neptunijom.
Što prije to bolje. Svi će biti sigurniji kad ubijem svog svekra. Đavo mora umrijeti. Svi strijepe od mene pa i on zna koliko sam moćna, ali ne zna ko sam. Obavještavam ih da će moji obučeni ljudi, mislioci, biti postavljeni kao čuvari vanjskih bedema Zlatnog grada.
Odlazim u svoju sobu koja mi je namijenjena i znam je jako dobro, provela sam tu puno noći plakajući, a i sad plačem jer znam da su moje slike u nekom od ovih kovčega.
Prije pet godina
Mojoj sreći nema kraja.Rodila sam divnu kćerkicu i sve bi bilo super da nisam bila oteta do pre dve dana i moj najbolji prijatelj ubijen. Sigurno su htjeli novac od mog svekra.Ne vidim drugog razloga.Ja sam nebitna.Htjeli su me spaliti živi kao vješticu.Ali moram ići dalje.
„Moraš ići dalje Nefretiti"Jer to ti je sudbina.Kraj je blizu"
Nude mi da postanem indenoium najači faktor grupe mislioca koje Impeatus ubija.Jer nosim najače gene. On je ubio moje roditelje, ali oni su umrli zbog dugova lihvarima. Dodirnuo mi je grkljan kao da me želi zadaviti, ali sam umjesto toga udahnula dah sjećanja,misli i osjećanja prošlosti, budućnost i sadadnjosti. Sve tri dimenzije pakla, raja. Zemlja i sve vrste na svijetu.
I mi mislioci najčistiji na svijetu. Prečišćivači misli zla u ljudima. Blokatori, da se istina ne sazna, da raj i pakao ostanu ono što jesu tajna.
Impetus želi otvoriti pakao i pustiti demone i sva njegova bića napolje,a mi smo jedina barijea. Pristala sam.
Sadašnjost
Dok se gušim suzama učinim nešto što nisam smjela iskoristila sam dat dar za svoju dobrobit naredila sam Darku da dođe u moju sobu.Da ne budem sama i usamljena već pet godina.
Sutra je jutro. Jutro je sutra. Zora sviće. Pakao il raj biće. Zadnji okršaj. Krv će se liti, ali će vatre gorjeti i odnijeće sve zlo u kapiju zla i pakla, jer dosta je bili juče. Dosta je bilo danas. Vrijeme je da nastupi raj, a ja ako nastradam… Kolateralna šteta. Izlazim u glavni hol. On me čeka. Priziva vatru, uzvraćam vodom, ali pravim se spora da osjeti prednost. Potrebno mi je samo da mu priđem. Samo jedan dodir i paklena bol. Da ga usmrtim za ovaj ožiljak od carskog reza što sam se porodila prijevremeno… I kad me napada dotičem ga i osjetim njegovu agoniju boli u kojoj ne mogu prestati uživati.
Dok se njegovo meso topi na mojim rukama, krv teče, a miris paljevine me okružuje i znam da prije nego što njegova moć uđe u mene i postanem novi Impeatus. Uzimam nož i zabijam ga u srce dok se sa krvavim rukama bacam sa balkona i ponovo nakon toliko godina moj mrtvi lik nosi pravo lice.
The Gatekeeper
Anamarjel part 2
There are diverse facts abaout heaven and hell.But they are mixed truth or not. There are a diverse legends but this is how it is. The Gatekeeper.
Noone knows who she is, but legend says. The gate to keep. And therefore. Where the smoke there is a fire. Somone calles niearst to good, but somone are in fier of her. The legend says only a half. That hides the truth to protect her, but every half has an another.
Hell.
1 dio
Čuvar vrata pakla i raja
Anamarjel 2 dio
Postoje razne legende o postanku pakla i raja, ali sve su tačne i netačne. Samo su činjenice izmijenjene. Čuvar vrata pakla i raja.
Niko ne zna ko je, ali legenda kaže Vrata da se čuvaju. I tako. Gdje ima dima ima i vatre. Neko kaže da je bliska Bogu, ali neko strahuje od nje. Lgenda kaže samo pola. Krije istinu da je zaštiti, ali svaka polovina ima drugu.
Pakao.
Zdravo,
Pišem ti pismo.
Moje ime je Hana. Nakon ovog dana znam da više neću postojati. Nemojte pitati kako samo znam. Ime još nisam izabrala, ali živjeću drugim životom. Zvaću se drugačije.
Voljeću drugačije i biću druga osoba.
HAANAH
Mojim divnim roditeljima na zemlji
,,Opet pišeš ta grozna pisma! Moraš pod hitno psihologu!"
Majka mi uzima pismo i gužva ga u rukama, a niko zapravo ne zna da sanjam istinu O ovome svemuOvde na zemlji.Nebu i raju. Ali misle da sam luda neka sam. Vjerovatno i jesam.Prošlo je dve godine sada sam prava djevojka koja ima shizofrene halucinacine demona,pakla i đavola Ide redovno psihijatru.
Pije antidepresive,antipsihotike i anksiolitike. To sam ja, Hannah, ali bar vješto to skrivam. Nebitno. Naučila sam sa godinama ignorisati.Sada večeras izlazim sa drugaricama i znam da će biti približno normalnom. Dok u zvučnicima odjekuje phesma od Ushera Yeah.
Imam osećaj da me neko posmatra Mahnito kupim stvari i biježim.Bez da se javim ikome Ni najboljoj drugarici.Izlazim i iako znam ulice napamet do kuće.Pokušavam zaglušiti buku u glavi.Od glasova ljudi iz pakla kako me dozivaju. Skrećem i znam da sam napravila grešku.Jer je slijepa ulica i pručinja mi se kaki čovjek drži loptu vatre i ubija nekog čovjeka A kraj mene se stvara jedan mladić a ja kao tuka gledam u njega
Nisam ljepšeg stvorenja vidjela. On je anđeo. Čuvaru igre. Zakasnio si.Igra počinje.Evo našeg anđela sada znamo ko je. Gubi se viče. A ja drhtim id njegovog glasa. Vrijeme je da igre počnu. A na vrhu krova čovjek pjeva. Prorokom me zovu. I ja potvrđujem. Nije nadimak. Dok jedno ne umre drugo ne može živjeti. I drugo dobija priliku da živi. Mora umrijeti. Tako stvari stoje.
Momak kipti kraj mene i jednostavno nestaje.Ništa moram se po iriti još jedna shizofrena halucinacija.Ali prvi put idem tužna do kuće.I kod kuće me napadaju zašto sam pobjegla iz kluba i nikome se nisam javila.I sad me tjeraju da idem opet onom svom dosadnom psihijatru.Ponekad ga zamišljam kao đavola sa rogovima.
Opet sam kod njega sledećeg jutra
Zove se Damjan. Ja ga zovem đavo. Uporno me ispituje, a ja ćutim i znam da će mi propisati nove tablete.
Dolazim kući i gle čuda nema nikoga od moje porodice.Ali tu je on onaj momak od sinoć.Prvo mašem sebi pred očima i gledam da li je stvaran.Da stvaran sam anđelemGovori mi tiho uz vrat.Pođi sa mnom.Ne idem ja nikud sa tobom.A onda me grabi za ruke i vuče.Pusti me vičem.Ti nisi stvaran.
,,Itekako sam stvaran, a sad ću ti i pokazati. Poljubiću te."
I učinio je to.Nisi stvaran.Nisi.Činim to da izvučem što vise I na kraju me odvlači.Na isto mjesto od sinoć.Ista ulica.I noć je.
Žao mi je.Ali moram ti beke stvari objasniti. Ti si čuvar vrata raja i pakla.Čuvaš ih da se ne otvore
Jer ako se to desi.Zle duse bi harale zemljom i crlile dobro iz lhudi.A dobre iz raja ne bi mogle ništa pomoći.Zato se vrata ne smiju otvoriti.
A šta si ti.Mrmljam mu u usne želeći da me poljubi.Pusti sad to anđele.Svakako nam nije suđeno.Kako to misliš
Nebitno.
Ja sam čuvar igre.Čuvam igru na zemlji i na nebu da ne izmakne kontroli.Jer sve ima svoje granice i bog ne utice na to sve.
Što si me doveo ovde.
Da umreš anđele, jer samo tako možeš nastaviti dalje.
Ohoho! Koga to vidimo! Dve proklete duše nesuđene da budu zajedno. Moj psihijatar je na vrhu kolone.I osećam kako mi se primiču.A gatekeeoer ne čini ništa samo posmatra. Čujem glas u glavi, Tako mora biti, anđele.Moraš umrijeti.Ovim poljupcem je naša veza zapečačenja.Cućeš moje misli ucijek.A ti si uhedno i empat hraniš se nesrećom drugih da bi ih iscijelila i pripremila za raj.Ali to te troši. Neću dopustiti da umreš od ruke zla.Grabi nož i ubada me.Dok mu krvarim na rukama. Znam da je iščupao sebi krila. Znam da su svaki put kada su mi krila ostala ocrtana od znoja na zidu bila istinita. Znam da nisam nikad bila luda. Znam da su moho snovi istiba.. I znam da umirem.
Poslednje što pamtim je naći će te dobri ljudi na ulici.Ovo nije naš rastanak već samo iskušenjw.Probni period.Upamti ime ti je od ovoga dana Anamarjel. Ana volim te i zauvjek tvoj Daniel .Anđeo čuvar
Gamerunner. Kako hoćeš. Voljeću te i čekati zauvijek.Iako ne ne budes htjela.
Poslednje što osjećam dok kap krvi izlazi iz nene je poljubac lagan na unama. Do skorog viđenja, Anamarjel.
To je svega što se sjećam Čarls.Samo taj zadnji momenat.
Šta to može značiti.Znaš li Anamarjel.Ne znam.Znam samo da sam se probudila i lutala ulicama.Sa saznanjem da mogu čitati misli i ostalo sve već znaš kada ste me vi pronašli.Moja porodica.Ali sve su ti učestaliji snovi.Da skoro svaku noć.I čarls čujem glas tog dečka.Doziva me neprestano.Tu je u mojoj glavi ne mogu ga blokirati.Ali znaš Čarls sad kad su svi problemi nestali ne mogu dozvoliti da izgubim porodicu.Ona mi je sve.
Ne brini.Proučavaću knjige možda nešto saznam o tome.Rekla si čuvar igre..Da.Tako se zvao ili Daniel.
Ne znam zašto, ali naježih se na zvuk njegovog imena izgoverenog sa svonoh usana.
Još jedna stvar Anamarjel.
Reci Čarlse.
Moraš napustiti um male Elize
Hoću, Čarlse, vrijeme je da to dijete bude sretno i konačno pronađe mjesto pod suncem i živi život. Danas ću se povući mirno.
Elizina priča
,,Znači, doktore, kažete da sam ozdravila, ali kako je to moguće? Bolovala sam od podvojenih ličnosti.Kako je to moglo izčeznuti.Te bolesti se ne liječe i sami ste rekli.A i čitala sam o tome."
,,Eliza, draga, s tim da si napisala knjigu o toj Anamrjel time si očistila svoju psihu i prebrodila traumu iz djetinjstva.A sad kad se rastajemo na kraju naše seanse ispričaj mi još par dwtalja o svojoj knjizi o Anamarjel
Mislim da je stvarno vrhunac knizevnosti.
Pa, doktore ne znam odakle da počnem.
Gotovo je Čarlse, Eliza je slobodna. Zamisli čak je napisala knjigu o meni. Smejavši se oboje nisu znali kobne greške što nisu maloj izbrisali sjećanje ili što su je liječili uopšte.Mala nikad nije smjela napisati tu knjigu i iznijeti činjenice o Anamrajel.
Prophet je odmahivao glavom na vrhu krova.Nije dobro.Kobna greška se sprema.Iako je knjiga izmišljena spominje se njeno ime.A to se nije smjelo desiti.Njeno zemaljski ime je tajna. Iako je sama Njena druga polovina čeka.Čeka momenat.A ne smiju biti udružene. Dok igramo remi u kući osećam se loše.Vjetar piri napolju i sprema se oluja i kiša.Uvijek sam mrzila oluje.I bojala ih se.Iako se čin8m jaka spolja zapravo sam vrlo krhka osoba.Piri vjetar drveće se njiše imam osećaj da će počupati sva stabla.
A osećaj da je on tu i da me posmatra i čeka nomenat.Ali da je bez krila očajan što mi ne može prići blizu
Ali odmahnem glavom i odagnam te misli.Moram živheti stvaran život
Anamarjel, Čarls te zove
Reci Čarlse.Zatvori vrata
Kao što sam ti rekao proučavao sam knjige koje imam u arhivi ranijeg porijekla i starije od Biblije Zanimljivo je Anamarjel.Da te knjige tvtde da je skoro pola Biblije laž. Pominju se pojmovi kao čuvar vrata pakla i raja čuvar igte i prorok.
Jesu jako tajanstveni spominju se ali se dosta krije o njima.Kao da se pila ne zna ili su podaci izbrisani.
Kaže da su par koji ne može živjeti jedno bez drugoga.Ali nije im suđeno.Jedno uvijek mora umrijeti.
Kao prokletsvo bez koheg ne mogu i ne postoje.
Na zvuk njegovog imena i na sve informacije kobe sam primila manta mi se i rušim se. Kao da mi je neko iščupao srce i dušu.Kao da sam mrtva,ali i dalje mi te informacije ne znače ništs.Ne znam ko je on ni gdje je.Niti kako ću saznati istinu
Budim se sva dezorijentisana.Ali se osećam i dalje slabo.Sve dok me zvuk na vratima ne probudi i srce mi zakuca brže.Ustajem tako malaksala i provirujem na vrata kao neka školarka.Taj glas kao anđeoski nijedne orgulje ne mogu tako zasvirati.Prelijep je.Ljepšeg muskarca nisam vidjela.Ali ono što me privlači je njegova aura kojom zrači.Kao da mi pjeva pjesmicu kao djetetu i doziva me.Melodiju mog srca kao da zna.Prolazi preko stepenica i pri prolosku kraj moje sobe pogledao me je.Oči su mu se susrele sa mojima.Kao da me je pogodio uragan.Ali kako je osjetio da sam ja tu.Ko je on.Malo je reći da cijelu noć nisam spavala.Mučio me je čarobni stranac.
Ko je ono, Čarlse, od sinoć?
Ko, mila Anamarjel? Stranac.Ministarstvo ga je poslalo da nadgleda.Šta da nadgleda.Gle mila ima papire.Boli me briga mene tj.nas neće niko pratiti.Pogotovo ne neki stranac.Ćao.Moje ime je Daniel.Pruža mi ruku,a ja zamalo da se srušim.Zbilja se moram riješiti te navike
Nije pristojno.Hej anđele..maše mi rukom ispred nosa.Drhtim sva,ali kažem mu goni se..
Izlazim na zrak van dvorišta vile i počinje padati kiša,a ja mrzim kišu.Kiša ne donosi ništa dobro.To su samo Božije suze koje plaču nad nama.Donosi grmljavinu,jake gromove,munje,vjetar koji nosi sve pred sobom čak i kuće u kojima su porodice.Stajem uz rijeku.Rijeka me inače smiruje.Ali su ovog puta talasi veći.dzemper koji nosim mi je spao do lakta i u svoj toj hladnoći i mislima naglas kažem kao molitvu.
Zašto se samo ja ne sjećam porodice.Zašto im ne znam lik,ime.Zašto nemam roditelje.Ko sam ja?Nikog da me zagrli.
Okrećem se dok rijeka pojačava svoj nemir i izražava ga kroz huk talasa.Sudaram se sa nekim.Čovjek je visok.mršav,tanak i ćelav.Žašto stojiš sama.Smijulji se
Sigurno neki napasnik.Uh čoveče.Čekaj Anamarjel.Kao da me je udario maljem brzinom munje.Sve mi se okreće.Kako zna moje ime.Rijetki ga znaju.Ja sam čovjek bez papira.Žena bez imena.Ovaj izvini preplašio sam te,ali želio sam ti postaviti par pitanja.Mala Eliza puno priča o tebi.
Eliza čekaj kog vraga.Ja sam trebala ostati fikcija te male.Nestvarna.Izvinite pogriješili ste moram ići.Hvata me rukom i viče ne ideš nikuda.Osjetim strašnu bol.Ruka kojom me je uhvatio oko zgloba me peče i na njoj je opekotina.Vidjela sam vatru.
Tada začujem Čarlsov glas.Mila šta radiš napolju po ovakvom vremenu.Čuvaj se Anamarjel vatra peče.A ti se igraš sa njom.Preplašio me je.Prvi put u životu sam iskreno uplašena.Idemo mila.A ono što sam dočekala kod kuće me je još više iznenadiko.Daniel je podivljao.Ko ti je to napravio.Recj mi.Šta te boli briga.Kohi divljak.Došlo mi je da ih sve pošaljem dovraga.Čarls moram razgovarati sa tobom.Kada smo ostali nasamo zatvorila sam vrata i pazila da nas niko ne prisluškuje.I rekla mu za Elizu.Kakve veze to dijete ima sa mnom.Ne znam mila ništa zbunjen sam kao i ti.Kao da neko igra igrice sa nama,a mi ne znamo ništa o narednom koraku.Bojim sw Čarlse,pogledaj ostavio mi je pečat i pokažem mu opečenu ruku.Ali šta je najgore vidjela sam scene pakla kada me je dodirnuo.Glasove koji me dozivaju.Mole.Vale za ponoć.Bilo je užasno Čarls.Pokrivam glavu rukama i čelo mi se mršti.Riješićemo sve smo do sad riješiki pa ćemo i to.
Prophet:Nije dobro.Uporni gocorim da nije dobro.A niko ne slzša.Niko nije pri zdravoh pameti.Sve će otići dođavala,ali doslovno.
Prvi put da nije zatviždao.
Ulazim u sobu i zabrinuta sam.Liježem u krevet,ali nemam mira ne mogu zaspati.Samo me iste slije proganjaju.Vatra.Oganj.Meso kohe izgara i topi se pod vrelinom koja postaje sve jača.Pokrivam lice rukama i plačem.
Nemoj plakati anđele.Zašto me tako zoveš.Ja sam daleko od anđela.Ja sam jako grešna
Sanjam pakao i tamo ću završiti.Gledaj to ovako.Pakao i raj su samo pojmovi.Bitno je kako se isećaš ovde i pokaza na moje srce.A sada ti želim nešto pokazati.Šta.Moras ustati i nalo se nagnuti anđele
Kao slijepac ga slušam.Ma ti mene zezaš.Na milinetar je unama od mojih.Da li se želiš sjetiti svefa anđele.Dvoumim se ali moje riječi viču suprotno srcu vođena strahom.Kažem Ne.Kada poželuš sjetiti se potraži me.Sve je postalo drugačije od tog dana.Čula sam njegov glas kaki me doziva,ali mi nije smetao.Nisam nikom ni govorila.Njegov glas je kao pjesma za mohe uši.Peovodili smo vribeme zajedno razgovarali,ali se nismo doticali teme od one večeri.Kada smo igrali pasijans jedne večeri na radio stanici se čula nekakva pjesma Yeah i počela sam se preznojavati.A on me samo zagrlio i rekao kada budeš spremna anđele.Bojim se Daniele
Znam.I ja se bojim.Bojim se da te ne izgubim.Sada kada sam te konačno pronašao.Šta ovo sve znači.Zbunjena sam.Zna da sigurno jesi.Ali slušaj me dobro.Znam da mi tvoja duša vjeruje.Ne smiješ vherovati nikome sem meni čak ni Čarlsu. Odgurujem ga rukama ko si ti, šta si ti. Da mi to govoriš.Hvata me grubo rukama.Želiš li vidjeti ko su ti roditelji.Kako bi ti to dođavola znao.Ako želiš pođi sa mnom.Vodi me pored neke slijepe ulice i kraj nje me prođu srsi straha skroz do kosti.Vodi me poslije vidim neku oronulu kućicu i uvodi me u nju.Nema nikoga srećom.Pokazuje mi i sve mi objašnjava moj život do 15 godina.Ali mi to ništa ne znači.Onda kad vidi da blejim kao ovca izvlači jednu jedinu sliku i okreće je prema meni.Ovo si ti prije Anamarjel.Upoznaj Hananh.Hanah ovo je Anamarjel sađašnja ti.Gledam sliku i drhtum to sam stvarno ja.Čujem samo kako priča za moje riječi o Čarlsu uvjerićeš se.
Padam rušim se.Sve mi se mijenja.U duši.U glavi.U pogledu na svijet. St.Angels Hospital.
Gospođa Anamarjel je dobr,o samo njen um ne reaguje kao da ne želi da se probudi.
Duboko u sebi, Anamarjel:
Ko sam ja.Šta sam ja.Sve što sam mislila do sad ne vrijedi.Ne pije vode.Moji prijatelji.Moja takozvana porodica.Pa ja imam porodicu.Pravu od krvi i mesa.Genetski smo vezani.Veže nas isto nasleđe,ista istorija.
Vrte mi se njegove riječi pred ovaj mrak iz kog se budim.
Tvoje ime je Hanaah.Bolovala si od shizofrenije kao tinejdzerka
Pronađena si mrtva u slijepij uličici dole ispod
Tvoji pravi roditelji tw nikad nisu razumjeli.
Ovo je tvoje poslednje pismo njima napisano par godina prije tvoje smrti:
Zdravo,
Pišem ti pismo.
Moje ime je Hana.Nakon ovog dana znam da više neću postojati.Nemojte pitati kako samo znam.Ime još nisam izabrala.Ali živjeću drugim životom.Zvaću se drugačije.
Voljeću drugačije.I biću druga osoba.
HAANAH.
Da li biste sada poznali ANAMARJEL?
Nasilu otvaram oči u udišem zrak kao da se gušimmAli moram saznati istinu.A jedino mi je on može reći.Daniel.Ali ne sminem ni njemu vjerovati.Ne smijem nikom vjerovati.Ne znam ni sa kojim ciljem je on došao u moj život.
Polako budi se.Trepće očima i grabi rukama kao da se davi.Doktori je obuzdavaju i traži vode.Boli me vidjeti je ovakvu.
Kada sam se probudila nastojim održati privid smirenosti.A svi i sve mi je sumnjivo. Ali moram saznati istinu.
Dolaze mi doktori u posjetu i jedan od njih je neurolog i psihijatar zove se Damjan.Bojim ga se čekaj pa to je onaj čovhek od prije neku večer.Sad se zbilja bojim toliko sam bila dezorijentisana da ga čak nisam ni prepoznala.Ali on me gleda mučki smijajući se i vadi nkž iz bolničke kute približavajući se meni.Pre nego što stignem vrisnuti primiče mi se nadprirodnom vrzinom i pokriva mi usta rukom i primiče nož mom grlu.Kaže sad ćeš konačno umrijeti čuvaru.Toliko su te dobro sakrili ali ne doviljno dobro.Što je očigledno.Jedva čekam da prolijem kap tvoje krvi.
U tom momentu sam već vidhela kraj.Svoju smrt.Ali tada ulazi on Gamerunneru i ti si ovde hoćeš li prisustvovati smrti svoje drage.Nesuđene nevjeste.Oči su mi u tom momentu bile poput sene uplašene i izbuljene.Kao iva pred klanje i šokirana.Kakve on to pojmove spominje.Kakva nevjesta.Dobro je samo da te je Čarls smaknuo na par momenata da konačno ubinem ovo dežurno smetalo već od postanka vremena.
Nadljudskom brzinom se Daniel primaknuo njemu i poslnednje što sam vidjela prije nego što sam se opet onesvijstila od siline njegovog stiska na vratu.Pali su kroz prozor čije se staklo razbilo u milion parčića i malih komadića.Jedino sta sam čula su Čarlsove riječi kada je ušao u sobu.
Prokleta kujo hranim te tolike godine.Držim te pod krovom.Ali skončaćeš i ti svoj život.I tvoj vihek trajanja će doći kraju.Kunem ti se.Misliš da to što sam te zvao Mila da te spašava i da te volim.Mrzim te it dubine duše.Jer znam da držiš u paklu pola mojeg umrlog pokoljenja.Ali oslobodiću ih ja i vladaćemo ovde na zemlji.A ti ti ćeš platiti za sve.Dođe mi da uzmem nož i da ti sam presudim i prerežem taj grkljan.
Suze mi naviru na oči.Čovjek koga sma smatrala kao za oca da mi tako nešto kaže.Ne mogu vjerovati avojim ušima.Suze mi natapajz posteljinu na kojoj ležim.Nemam volje ni da se borim više.Poželim umrijeti.
Kada se stvori on kraj mene moj anđeo.Daniel.Sav je u ogrebotinama i ranama jer se borio za mene.Spasio mi je život i znam da će me uvijek čuvati i od dobra i od zla.A sada samo želim pronaći utjehu u njegovom zagrljaju.Prilazi mi i tužno ali istovremeno nježno mi briše suze palcem i spušta se sve do moje brade i podiže je da se suočim sa njim.Saznala si znači.Da.Suse mi kreću na lice i počinjem skoro pa jecati.Nemoj anđele.Znaš imam savršen predlog za tebe.Šta kažeš da pobjegnemo odavde na par dana pa da vidimo kakve će stvari biti kad se vratimo.I kakvi ćemo mi biti i osobe postati.Želim te Daniele,potreban si mi.Ti i tvoja utjeha.Znam sve anđele.
Ne znam gdje se nalazimo ni na kom smo mjestu.Znam da smi samo daleko od sviju.Niko nas ovde ne može pronaći ni vidjeti rekao mi je.Bićemo sami nekoliko dana i sve će mi objasniti.Kad ja to budem željela.More je predivno.Plaža na konoj je pijesak premekan.Za dušu odmoriti ovo mjesto kao da se stvorilo.Prva dva dana sam se odmarala i uživala.A onda sam odlučila želim znati sve sada.Dok sam mokra i talasi me okružuju dok se nalazim u vodi do grudi.On mi prilazi moj muškarac,neobično ali tako sam ga počela zvati.U svojim mislima,ali mislim da ih on može i čitati.Nešto si zamišljena anđele.Daniele,ja..shhh..
Prepusti mi se samo.Osjetila sam njegovu toplinu kako isijava iz njegovog tijela i duše koja vapi za mnom.Svohom drugom polovinom koju traži i ček godinama.Dok mi je prislonjen leđa uz leđa govori mi tiho želiš znati istinu anđele.Ćutim nemoćna da progovorim.Želiš li čutu istinu anđele neću više ponavljati.Da anđele moj.Moj čuvaru.Hvata me oko struka i podiže i shvatam da se i djednom nalazimo u spavaćoj sobi.Njegovi poljupci su kao kap vode meni žednoj.Ižedneloj kao da pijem sa izvora znanja.Izvora prošlosti i budućnosti.Dok me ljubi preko vilice i usana prelazi nježno osjetim njegov dah koji me zove.Zove daleko u prošlost i nudi mi budućnost.Kada me njegov pogled sa kojim sam se susrela pali i žari od želje.Shvatam da u ovom trenutku želim mu samo pripadati.Za tren oka sam ostala bez odeće.Naga pred njim.Njegovim gladnim pogledom koji me guta.Kao da je gladan mene.I ja koja nikad nisam nikom pripadala želim njega Daniela potpunog stranca,ali znam da pripada meni.I predajem mu se.Sa našim jedinstvom bića i duha i tijela.Scwne mi se nižu pred glavom.
Slike raja ljude u bijelom kako se vesele.Nasmijani plešu i uživaju u nedostatku ničega.A ispunjenošću maksimalnom srećom.
Slike pakla,slike koje me uznemiravaju i čine da me glava boli.Ali me on svojim poljupcima smiruhr i viče strpi se anđele dok smo tako sjedinjjeni.Duše gresne koje žele van i rigaju vatru bacajući je prema meni.
Vidim svoj život kao Hana.Vidim svoju patnju i bol kao dijeteta neshvaćenog mučenog slikama o paklu i raju. Vidim svoje roditelje kako tuguju sada za mnom. Vidim slijepu ulicu u kojoj je ubihena tadašnja Hana, a rođena sadašnja Anamarjel. Vidim njega čovjeka koji mi je ostavio ožiljak od opekotine na ruci. Vidim armiju zli ljudi kojima je okružen i koni me gledaju očima iz koje pršti vatra i kojima prijete mrtva si.Vidim oči iz koji frca vatra. Vidim njega kako me štiti i zabiha nož u mene.
Ubijajući me i dajući mi ujedno i priliku za novi život. Šansu za život sa njim. Ali poslednja scena je scena kako stojim sva u bijelom kraj vrata sa zlatnim kljzčem koji je lak ali katanac je pretežal za moju ruku. I vidim nhega kako mi se približava takođe sav u bijelom i nestaje. Govori mi anđele imamo šansu da budemo zajedno,ali shvati da kada dođe trenutak moraš umrijeti Anamarjel. Sa tim riječima tonem u dubok san u kojem sanjam anđele i blažwni raj.
Sledeće jutro
Moramo ići, anđele, moramo se vratiti. Dok me dtzi čvrsto za lice vidim da je napet i da mu je teško.
Vratili smo bez ikakvog plana kako i šta dalje.Jedino što znam je da moram umrineti ali kad i gdje?Čarls mi leti u zagrljam mila pa gdje si bila brinuli smo.Sva se lecnem i trnem se,ali Daniel me dodirne rukom i svjesna sam da moram glumiti.Nabacim najlepši osmijeh na lice i pohrlim mu u zagrljaj lagajući nje više ne sebe zavaravajući.Daniel kao iz topa pzca bili smo na preuranjenom medenom mjesecu vjenčaćemo se.Prekosutra po svoj prilici.Samo da organizujem sve.Dajte na vaš blagoslov tražimo ga.
Ali vi..vi..ne možete..ne smijete..šta..kako..
Kako to mislite.Nismo vas sigurno dobro čuli Čarlse.Šta tačno ne smijemo i ne možemo.
Ovaj zbunili ste me.Nešto sam mrmljao sam za sebe.Ovaj naravno da ću vam dati blagoslov.Kćeri moja Anamarjel želim vam sve najljepše u budućem životi i najveću sreću svijeta.Želim vam da dočekate starost zajedno.
Prorok
Nije dobro.Uporno upozoravam sve i svakoga.Da mije nikako dobro.Ovo se mora zaustaviti ili preusmjeriti.
Moram se obratiti njoj,Anamarjel.Ali naš razgovor mora ostati tajna.
Prekosutra, dan D
Vjenčanje je obavljeno i u crkvi i pred matičarem. Nakon toga su uslijedile čestitke i slavlje.Daniel me je upozorio da ne pijem ništa.Ali sam greškom popila gutljaj vode.Valjda neće nasmetati.
Budim se u vjenčanici koja je uprljana i natopljena krvlju.Nalazim sw u istoj slijepoj ulici koja je odredila i dalje odteđuje moj život.
Kev je Danielova. Mrtav leži preda mnom. U mom naručju… Ništa mi nije jasno. Kako, šta?
I više mi je sve svejedno. Okružuju me i Čarls i Doktor.I svi razni demoni i viču i urliču tražeći nešto od mene, a ja samo jecam i suze mi silaze niz lice. Nalazim nož ispod metara i metara tila i materijala od kog je sašivena vjenčanica.
I uzimam ga brzinom i zabijam ga u svoje srce ispunjeno istovremeno i tugom što nema Daniela više.I srećom što znam da ću ga uskoro opet sresti.
Dok život izlazi iz mene i krv istječe.
Vidim slike raja i Daniela kako mi pruža ruku i doziva me.
Smognem snage i kažem Odričem se dara.
Odričem se života.
Odričem se dužnosti da budem Gatekeeper.
I prihvatam nov život..
Život mjenjam za vječnu ljubav.
Imenujem u sebi novog čuvara.
Nasljednicu.
Sretna sam po prvi put u životu.Tj.na nebu. U Danielovom zagrljaju.Ali zabrinuto gledam dole na zemlju zajedno sa njim.Određeni smo kao novi anđeli čuvari novom Gatekeeperu.
Sahrana:
Novinari:
Mladi bračni par koji je istu noć posle svečanog čina vjenčanja pod posredstvom teških droga počinio samoubistva je par za kojim nacija plače.
Mladenka je naime čuveni lik iz knjige Anamarjel kako se djevojka i zoce,a dobro se skrivala od javnosti.
Na sahrani nema autorke knjige Elize pitamo se šta je sa njom.Da li je razočarana postupkom svog fiktivnog lika.Pardog lika romana inspirisanom životom stvarne djevojke.
Naime ono što bode oči javnosti je da je tu odigran zločin u slijepoj ulici lroje nekoliko godina je ubihena mlada tinejdzerka.
Eliza stoji sama daleko od svih i iz tišene posmatra sahranu. Dok dopušta da kisne i da kišne kapi dodiruju njenu kožu prodirući kroz odeću.
Zbunjena je jako. U ruci drži pismo. Pismo zajedno sa šalom i ključem koji je poklon od Anamarjel .Šal se nosi oko vrata,a ključ preko i služi za sreću.
To joj je sve predao čudan čovjek koji sebe naziva prorok
Ovo je Anamarjel ostavila za tebe
Kada dođe datum njene sahrane te noći ćeš otvoriti ovo pismo i od slova do slova poslušati njenje riječi.
Te iste večeri:
Eliza uzima pismo i otpečaćuje ga Prstima ga dodiruje kao da je sveto.
Čitajući ga red po red upija istinu svijeta u sebe. nEliza draga doći će nadam se dan kada ćemo se upoznati. Ja sam tvoj anđeo čuvar. Iako sam mrtva živa sam. Mrtvi i živi ne postoje.n Pakao i raj da.
Oboje dijeli samo granica. Imenovala sam te nakon svoje smrti za novog ili čuvata vrata raja i pakla. Taj ključ je ključ koji otvara i zatvara oboje.
Šal je tvoja zaštita kada želiš da nesmetano hodađ kroz duse umrle i žive i ujedno su oboje tvobe amajlije kao čuvara.
Dobro slušaj moje rijeci. Dobro čuvaj to oboje. Doći će kraj svijeta kada ćeš morati čuvati svu svohu snagu i duhovnost.
Ne vjeruj nikome sem The Prophetu i The čivaru igre koji će ti biti dodijelhen.
Anamarjel 3. dio
Eliza
Dvesto godina prije
Cigančica mala je plesala po kiši radujući se životu.Nesvjesna bolesti i gripa koje može dobiti.Toliko se radovala dječijom radošću da je bilo zarazno.Ljudi su prolazili sa čuđenjem.Bila je nesvjesna tereta koji nosi i da je upravo taj ples poslednji.
Slijepa ulica:
Čovjek u crnom je nemilosrdno prerezao grkljan maloj curici ciganskoj porjekla.Imala je samo četri godine.
Iako nisi toga svjesna dijete moraš umrijeti.Jer za određeno vrijeme ćeš ponovo se roditi.Žao mi je što umireš ovako mlada,ali tako mora biti.To je tvoja sudbina.Da mijenjaš svijet.Krstim te imenom Eliza.Ovoga se nećeš sjećati.
Uze nož i bjesomučno joj prereza grkljan.
Samo mi se to stalno vrti po sjećanjima.Po mislima.Ne znam ni ko sam ni šta sam.Pomozite mi doktore.Moraš biti iskrena.Moraš mi uvijek sve govoriti Eliza.To je ključ svega.
Sada Eliza pričaj mi o toj knjizi što si zamislila.O Anamarjel.
Sada dok stojim na kiši i čitam ovo pismo od Anamarjel sve mi postaje jasnije.Ali sam preplašena ujedno..Kako uvijek uraditi ispravnu stvar.Donijeti ispravne odluke.Bože vodi me na putu mom.
Tada dolazi on. Smrknut. Zamišljen. Moj doktor.U svoj toj gužvi..okrećem se i gledam oko sebe..gledam kamo da pobjegnem.Ali on trči i viče nema mjesta na kome se možeš sakriti od mene. Znam tvoj um kako funkcioniše.
Molim se.Molim Anamarjel da mi pomogne da mi da savjet, ali odgovora nema.
U zvučnicima odzvanja pjesma.Colonel Bagshot six days war.
I tad mi postaje jasno, jer Anamarjel mi viče da pratim svoj unutrašnji glas.I poslušaću svoje srce.
Ulica broj 13
Famozna ulica u kojoj se sve odvijalo i odvija. Ulica u kojoj će sve završiti.
Tema koja zaslužuje kraj. Zbogom, čuvaru! Odričem se ovog dara. Brišem veze između pakla i raja. Neka svijet slobodno hoda. U nedostatku sloboda. Kletva kojom kunem ja. Neka sloboda vlada. Vrata nek se otvore. Za sve dobre i zlotvore. Uzmam nož i presjecam vene. Bacam ključ i plašt. Lišavam se svega. Dužnosti i bola.
Epilog
Zamislite ovo.Ništa od ovog nije stvarno.Samo klinički slučaj.Eliza teško si bolesna.Našli su te u ulici nalola živu.Buncala si i halucinirala.Anamarjel ne postoji i nikad nije pistojala.Knjigu nisi izdala.Sve je produkt tvoga bola.
Sutra izlaziš i bićeš dobro samo nastavi piti lijekove. Granica između stvarnosti i mašte je tanka
Kraj.
Nepoznat autor
On ti je kao graničnik u igri između dve vatre tako to shvati. On je ujedno tvoja druga polovina duše. Čuvaj se doktora, on je sam đavo. Tvoja zauvjek koja je prestala da živi ovim pismom.
Anamarjel, koja više ne postoji.
Dragi dnevniče,
Za vrijeme života rijetki su pisci,slikari i unjetnici koji su stekli slavu.Obično to bude posle smrti
Nepoznat autor. Dzabe mi se zaklinjati. Da ću postati neko i nešto. Dokazati onima kojima želiš dokazati.
Da vrijediš i ti nešto. Dzabe mi se sad zaklinjat. Kada ne mogu postati niko i ništa, jer kada bolest obuzme dzabe se zaklinjati, jer više nije ni važno, jer u svijetu ovom pare i moć.Svijetom ogrezlom u moć koja se mjeri debljinom novčanika.
Kažu dva dijela pakla i raja, svijetla i tame, pola-pola, dobra i zla, oličja tame u koje svijetlo zalazi, ali u moj život ne ulazi ni ztaka sunca.
Pozdrav, dragi dnevniče!
Ovo je moja prva stranica kada smo se počeli družiti.
Imam 9.god.i maštam.A znaš li o čemu.O svom vjenčanju.Ima plave oči.I kao stvoren je za mene.Visok zgodan najljepši.Sve čurice su ljibomorne na mene. Imam divnu vjenčanicu.Kao od papira je laka.A anđeli je nose umjesto djeveruša.Vjetar mi nosi kosu kao da je leptiri nrse.
Ponavljam te stihove u sebi kao mantru, nadajući se. A zapravo je život ovakav. I ton po ton. I bol za bol. Kada bi bog znao koga kazniti Bol vratiti. Za grijehe koje placam ja. Jer kriva nisam.Da imam 20 godina.
Dragi dnevniče,
Osamnest godina je prošlo davno kada sam bila mladi djevojčurak koji je potajno bio zaljubljen u bratovog druga.Slinavila nad njim.Gledala kao u sunce.Bio mi je kao kap vode žednoj.Jednostavno nedostižan.Tri i po godine stariji od mene.Ali privid vara bilo je jednostavno dovoljno.Bio je zagrijan za mene.Dalo se vidjeti.Nisam budala pa da ne primjetim.Tako sam neprestano buljila u njega i letjela kao leptir oko svijece koji treba da izgori.I njegov pogled je bio pun želje.Dalo se to vidjeti.Prilazio mi je polako prikradajući se.Pitajući me kako sam na tom istom rođendanu.Nikad neću zaboraviti pjesmu samo korak dijelu me od nje.Darka Lazića koja je pjevala u tom momentu.To uzbuđenje u sebi.Leptiriće koji su već kao kliše.Alu je tako..Kada je tražio da nazdravimo crnim vinom,a ja ga nisam smjela pogledati u oči.Rekao mi je sve najbolje.Trenutak kada je stavio ruku oko mog struka.Na moj stomak,tražeći da sw uslikamo.To su trenutci koje nikad neću zaboraviti.Sjećaću ih se i na zadnjim trenutcima života svog.Umirućoj postelji..
Dragi dnevniče,
Sada imam 23 godine. Moja prva ljubav se oženila i ima dijete. Dugo sam patila ali svakoj patnji dođe kraj.
Sada imam novi hobi.Smisao.Posao.Zanimanje.Pri kraju sam svog prvog romana.Nije da se hvalim alu je nesvakidašnji.Jer sam rođena da budem pisac.Da u meni živi pisac.Da moj život bude vrijedan ponena.Jer želim jako uspjeti pogotovo kao spisateljica.Vjerujem da će kritike biti pozitivne.
Sda tri i po godine kasnije moj roman je zainterosovao publiku.Probudio želju ali ne dovoljno.Potrebno je još.Sada tri i po godine kasnije zaljubila sam se ponovo .Nakon godina usamljenosti samokažnjavanja.U književnika starijeg od mene deset godina.Privukao me je njegov intelekt.Brilijantna snaga uma.Opseg znanja.Beskrajni sati razgovora sa njim koji mi nikad neće dosaditi.Ali sudbina me nije htjela.Smrt ga je uzela.Prerano možda.A nikad sw ne zna.Možda će imene.Kada će ko zadnji put ugledati zrake sunca.I zatvoriti oči zadnji put.Zato ti pišem ovo, dragi dnevniče.
Bilo je tu i tamo nekih sviđanja nakon srca shrvanog u tuzi. I slimljenog u boli.Nakon smrti intelektualca mog.Ali sve beznačajno.Neusporedivo Nije vrijedno ponena.Dragi dnevniče kako nastaviti dalje.Da li će me sunce opet obasjati.
I tokom pisanja svoje druge knige zbirke kratkih priča.Publika je ostala zainterosovana ali ravnodušna.Treba još snage da se boriđ sa životom.Svojim.Sam sa sobom i sa dušom svojom..Opet je u moj život ušao neko vrijedan pomena.Ovaj put je u pitanju reditelj koga sam upoznala.I rekao je nakon što je pročitao moja dihela.Da su vrijedna pomena.Da će moje ime živjeti poslije mene.I zagrijali smo se jedno za drugo.Ali sudbina me nije htjela nije mi bila naklonjena.Oženjen.A to kod mene ne dolazi u obzir.Ćao.Ovo je pslednje zbogom.Rekla sam mu.I iz osvete nikad mi roman nije ekranizovao..I njenu je rečeno zbogim.Vrata zatvorene.Jedna za drugim.
Tao.tap.tap.
Poslednja moja šansa, dnevniče. Konobar malo mlađi od mene ili mojih godina tu smo.Jer ne kažu dzaba za nas pisce da smo boemi.Pila života sam provela družeći se sa umjetnicima u kafićima.Dopadam mu se znam.Ali budaka ja željna.Iskrena.Ljubavi žedna.Priđoh prva.Lovina postaje lovac mislila sam.A zapravo on izgubi interes.Nema vise lijepih pogleda već ravnodušnih odgovora .Nema više kako si.Već kako ste.Nema smijeha.Nema snena pogleda već bahatost.A to mrzim iznad svega.
Ali dragi dnevniče pišem ti nešto što niko be zna.Ja već tri mjeseca imam uznapredovali rak dojke i dani su mi odbrojani.
Da koliko god željela pokazati moja nevina i čista duša svima da crijedim i da sam vrijedna pomena.Dzaba mi se dokazivati. Znam da ću zadnji put sanjati. Imam divnu vjenčanicu. Kao od papira je laka. A anđeli je nose umjesto djeveruša. Vjetar mi kosu nosi. Kao leptiri da je mrse. Zato sad, dnevniče, ostaviću te na ovoj stolici nasuprot praznoj.Uvijek je bila i biće.Više ni ja ni ti nismo putnici zajedno na ovom svijetu.
Zauvijek tvoja.
Nepoznat autor
The New York Times
Dnevnik koji se širi svijetom.Zauzima ogroman uticaj.
Daily Mail
Ko je žena iza nepoznatog autora dnevnika.Da li je živa. The Guardian
Na sponeniki piše. Anamarjel Nepoznat autor.
Živote moj, nije nam suđeno!
Spiritus Movens
Duh koji pokreće
Kao nada u kojem ista ne živi. Toksični gradovi. Toksični ljudi, koji me guše. Govore mi – Idi odavde, jer ti si spiritus movens! Ugušiće te. Idi na vreme. Idi dok ti lijepo kažemo! Idi…
Bila je upravo to spiritus movens.Bila je moj duh koji me je pokretao.Govorila je uvijek da joj anđeli to govore da je duša čista.Preletača.Odrasli smo zajedno.Govorila je da pričaju sa njom.Da joj savjetuju da čuva bistrinu uma i čistotu srca i duše jer to je najbitnije.
Godine su nas razdvojile. Nisam dugo znao ništa o njoj. Sve dok nisam pročitao naslov.
Spiritus movens
Još jedan mladi duh koji je otišao.Djevojka koja je imala po sebi tetovaže latinskih poslovica svud po tijelu.A iznad srca je pisalo spiritus movens.
Umrla je samo iznenada sa 22.god.od srca.Jednostavno je zatajili njeno mlado srco.Izgleda da njen spiritus movens nije bio dovoljan. Istog dana sam pronašao i pismo u sandučetu. Naslovljeno na mene.
Samo potpisano Si fueris Rome Romano vivito more,si fueris albi vivito sicut ib!
Srce kao led i samo fali viski da olakša I bio bi red. Oduvijek je drugarica bila flaša.
Ja umoran i bled. A celu noć svira pesma naša. Te usne kao med teraju me nedeljama pravo za šank.
A ti budi kraj njega srećna sedam metara iznad neba. Ugasi me i baci od sebe kao cigaretu niz vetar.
Noćas uzeću šta se nudi. To me ubi to mi treba. i briga me šta kažu ljudi.
Najgori biću tako mi svega.
Mesto vatre oblaci sivi prekriše pogled hladan ko kamen.
Mrtav čovek u meni živi.
I zato molim te idi što dalje.
Ja neću doktore. Svima znana je dijagnoza.Ona mu je bila fatalna zona.(Aco Pejović Fatalna doza)Piše samo tvoj kraj.BTW.BE WATCHED.
Spiritus Movens.Zatvaram pismo i ništa mi nije jasno.
POSLEDNJI SATI:
Lice mi je u suzama.I sada znam.Govorili su mi.Idi.Ti si spiritus movens.Idi dok je vreme.Toksični gradovi.Toksični ljudi.Ugušili su me.
Dok pjevam u sebi znam da moje srce ne može izdrzati ovaj poraz.Moje čisto srce jednostavno ne može.Spiritus movens to više nije.Spiritus movens odlazi.I svi misle da je kraj ja vidim neki sjaj.Zastao sam.Svi kažu da je mrak ja vidim iznad sebe vedro nebo.Kažu prati svaki znak.Ali vidim vodi me tako daleko.Svi kažu da je mrak.Oko mene svuda blicevi i svjetlo.Ona misli da je kraj.Možda nije tako daleko.(Rasta Vedro Nebo) Krenuo sam malo istraživati i činjenice su zapanjujuće.SPIRITUS MOVENS.AKA.TAJNI RED.LJUDI KOJI VJERUJU UPOSTOHANJE SILE ČISTOTE KOJA ŽIVI DOK SW NE ZATRUJE.TAJNI OBREDI ZAKLINJANJA ČISTE DUŠE.UMA I SRCA.KORISTENJE HALUCEGENIH SREDSTAVA.TETOVAŽE NA LATINSKOM.ZNAČENJE SVEGA TOGA. IN VINO VERITAS.
VINO KOJIM SE OPIJAJU JE VINO POMIJEŠANO SA DROGAMA.
Ali o svemu ovome pise šamo po naslov..Nigdje detalja.Odlazim u njenu sobu i pronalazim spisak.Svi članovi Spiritus Movensa.Jedan od njih je pisac.Tvorac je teksta Sindrom ludila Ajnštajna.
„Zovem se Edvard.Kako simbolično kao Ajnštajnov sin.Po zanimanju psihijatar.Po struci pisac.Isto kao i njegov otac koji je bio razočaran svojim sinom.Tako je i moj otac bio razočaran sa mnom i mojim izborima.
Veliki političar htio je da mu sin bude isto,a odlučio se za pisca.Dječaka u duši koji se odao alkoholizmmu.Otac ga se odrekao isto kao i mene.Sada smo na istom mjestu.Sa suzom u očima to swvzoce sindrom Ajnnštajnovog ludila.Historia magistra vitae est!To se zove zamjena mjesta.Ili sindrom Ajnstajnovog ludila
Tražim tog pisca, ali ubijen je. Vuče me dalje dublje u mrežu laži. Postajem neko i nešto što nisam. Provaljujem u njegov stan.I pronalazim njeno pismo.Čitam. SP. NA koverti.Gomila latinskih poslovica. Dum spiro spero. Dragi druže iz djetinjstva.Kažu dok dišemo da smo živi. Ali ja vjerujem u suprotno uvijek jesam.Vjerovatno ovo čitaš.Imala sam sve u životu ali kao što znaš Mala herba cito crescit.Đavo vuče me.Moj druže.Drugaru moj dobri.Vjerni prijatelju.Tražili su os mene život koji me je odredio i odnio.Ali znaš rekla sam sebi Omnia nea mecum porto.Nosim i tebe sa sobim.Život nas je odveo raznim putevima ali istoj sudbini.Kao što već znaš ovo ti je kraj.Okreni se.
DUM SPIRO SPERO.
Mladić je pronađen mrtav u stanu poznatog pisca koji je takođe upucan prije dve sedmice. Poveznice ne postoje. Osim latinskih poslovica.I pisama.Pitamo se sami koliko ih je poslato.
Poljupcem ovim oživljavam i podižem se u visinu.Izvlačeći svoja tamna krila.Vadeći iz sebe srce tamno kao led i mevim ga dok se krv ne rasprši.
Jer ja sam ENE.
Ovog mi proleća za noć uvenućeš.
Rukama,nogama kopaćeš grebaćeš
I Znam uslediće hiljadu poruka.
Al broj promeniću ne dam ti oduška.
Ovog mi proleća za noć uvenućeš.
Rukama nogama kopaćeš grebaćeš
I znam uslediće hiljadu poruka
Patićeš to mi je konačna odluka
Draga ENE.
Zauvjek moja u mom srcu jedina i zaivijek tvoj dug.Pisac za života