Princeza Dan nastavila je svoje istraživanje u svom vrtu kako bi vidjela može li pronaći više područja u vrtu s ljekovitim blatom, činilo joj se da će zaista moći napraviti toplice, inače su izvori tople vode popularni već duže vrijeme i nisu nova niša u ovom dijelu svijeta, čak su i oni imali saune kao u Beogradu, ali za Dana je to bilo veliko čudo i poseban znak. Čak i kada nas nema, naše kćeri mogu nastaviti rad na izgradnji ljekovitog lječila koje bi bilo dobrodošlo svima. Sjetila se razgovora s generalom, i njega se dojmila Dioklecijanova palača u Splitu, kako je upravo saznao da je jedan od novijih splitskih knezova bio Ninoslav, toliko je rašireno i važno Ninovo ime u našoj povijesti, ali car Nino je ostavio tako malo tragova o sebi, ili je netko uništio taj zapis, Jer i to se događa, kao što se grade veliki gradovi, a gradovi nestaju u ruševinama, tako i mala mjesta mogu zauvijek preživjeti u povijesti, a samo zato što su mala nisu privlačila pažnju osvajača koji obično napadaju velike gradove u potrazi za blagom i pljačkom. Bilo je posebno neobrazovanih barbarskih nomada koji su spalili sve pred sobom ne obraćajući pažnju.U povijesti je bilo mnogo ubojstava knjiga, gdje su osvajači izbrisali svaki trag istinitih događaja i prepisali povijest kako im je odgovarala.Odlučila je napisati zapis o carskoj lozi Nemanjića, kako bi i ona ostavila pisani trag, jer su Nemanjići dali 10 vladara koji su bili osnivači, izgradili brojne građevine, samostane i tvrđave, gradove poput Novog Brda, pa je zamolila Oliveru da joj hitno pošalje knjigu Dantea Alighieri do dinastije Ming. proći će mjeseci, možda čak i godinu dana, dok ne dobije odgovor, ali će čekati, naime nije htjela samo usmeno reći generalu o Nemanjiću, već je željela konkretan dokaz koliko su drugi poznati vojnici poput njenog generala cijenili Nemanjića.Vojnik, pjesnik, političar i vrsni astronom Dante u svojoj Božanstvenoj komediji spomenuo je nikog drugog nego člana obitelji Nemanjić, oca Stefana Dečanskog, Milutina." Ostavite trag u povijesti mira", rekao je jedan filozof, "ako je to trag koji doprinosi miru, to je veća sreća od osvete i mržnje koju gaje naši neprijatelji, jer ako nas drugi spotaknu na putu do mira, to je njihova odgovornost."