Kad su bili u Dubrovniku, princeza Dan rekla je Oliveri: "Slobodni smo ovdje razgovarati, slušaj, moramo ostaviti tvoju djevojčicu kod princeze Milice, ona ima svoj ured i dvorjane, pa će se dobro brinuti o njoj, a ja ću ti dati dar koji će biti tvoja sloboda i svadbeni dar za tvoje tri kćeri, Sada, kad ti muž umre, nitko drugi neće pripremati darove za tebe. Nemam taj dar sa sobom, ali moramo zajedno otići na mjesto gdje je. Te ćete darove poslati Timuru kako bi mogao pokazati milost vašim kćerima u dinastiji T, a ovoj mlađoj, budući da imate bogatstvo, nitko je neće dirati niti prisiljavati da se uda za tuđi izbor.Umjesto toga, pošaljite kćer u prestižne škole, naučite je svemu, lijepom pisanju, bontonu i manirima plemkinje, neka i ona studira medicinu, sve će joj to trebati jednog dana, ovo su olujna vremena, a znanje ima visoku cijenu, stoga nemojte štedjeti srebro ili zlato da pošaljete kćer u školu. Obrazovanje je njezin najvrjedniji miraz. Morate se boriti kako bi vaša djeca imala veće šanse za uspjeh u životu i u društvu koje ne oprašta greške i voli ogovarati, jer to je hrana za dušu. Raviola nam je dala leteće konje, vratit ćemo se uskoro, ako sve bude u redu, ako ne Princeza Milica je najbolji izbor." Olivera je bila zagolicana, ali nije imala izbora nego otići. Stigli su do mjesta gdje je kralj Marko zakopao blago. "Ovo je dio riznice cara Nina koja je pripadala kralju Marku, on više nije živ i ti si nasljednik, nitko ne poznaje ovo mjesto osim nas dvojice, sada dobro živiš, baviš se umjetnošću i kulturom, pomažeš siromasima poput kralja Marka, dajem ti potpunu slobodu da koristiš ovo blago i mi imamo udio na drugom mjestu, sada je u dinastiji Ming teška ekonomska kriza i kuga, pa bismo trebali pomoći bolesnima jer se kuga širi. Uzet ćemo što više možemo na ovim konjima sada, a vi dođite i uzmite to sami kasnije, ali nemojte nikome reći jer bi vam sve uzeli i ne bi vam pomogli. Za nas nema mira u dinastiji Ming bez dobrosusjedskih odnosa na granici, tako da moramo nastaviti graditi granični zid." I sami znate da odajemo veliki danak u srebru i zlatu Osmanskom Carstvu, mi žene smo ponižene upravo prve bračne noći, a najgore od svega je danak u krvi jer oduzimaju našu mušku djecu od njihovih majki da budu janjičari, što mi žene možemo učiniti protiv ove nepravde, Oni koji su moćni moćni moćni moćni su od zlata, pa zadržimo ovo blago koje imamo da pomognemo drugima koji nemaju financijsku moć, izgradit ćemo škole s knjižnicama, bolnice, sirotišta, jer nam ta imovina neće biti oduzeta kao zlato i srebro kojima plaćaju vojsku i idu u osvajanja. Skromnost djevojke, a posebno žene, bila je norma u tadašnjem društvu, žena ne gleda pred muškarcima, već spušta oči čak i kada poslužuje čaj, Oliveru je krasila ona tradicionalna skromnost svoje kraljevske obitelji, zato su je sve lažne priče o njoj posebno povrijedile jer je bila nemoćna dokazati istinu. Zbog svih tih izmišljenih priča, obitelji ostalih plemića i prinčeva nisu nikome dopustile da se oženi caricom Oliverom. Olivera je, s druge strane, bila sretna što je nitko u obitelji ne prisiljava na novi brak, kako bi se mogla posvetiti odgoju svoje kćeri. Baš kao što je kneginja Dan rekla, od kćeri iz plemićkih obitelji očekivalo se da donesu miraz, ponekad imanje, ponekad dvorac ili zlatne dukate, pa Olivera osobno nije htjela ući u novi brak i opteretiti brata Stefana i majku Milicu velikim mirazom kada su već plaćali veliki danak Osmanskom Carstvu.Lijepa carica udovica Olivera potpuno se posvetila obrazovanju svoje najmlađe kćeri, dok je uvijek mislila na svoje starije kćeri u dalekoj dinastiji T.Kao kći cara Lazara odrasla je u dvorcu, a s njima je živjela i despotska udovica Jelena, kći cara Drame, pa je Olivera naučila mnogo o tadašnjim tradicijama, a posebno da su mnoge žene iz plemićkih obitelji postale redovnice nakon smrti svojih muževa. Jelena će se moliti za sve one koji su morali ići u bitku protiv Timura Lenka kao vazali kada je i Oliveru zarobila dinastija T.